Snjegovići i vjeverica

Snjegomrazić i Snjegoledić

U gradskome parku neke hladne zimestajala su jedan pokraj drugoga dva snjegovića: Snjegomrazić i Snjegoledić. Djeca iz obližnjih zgrada dugo su se trudila oko njih.

Snjegomrazić je tako na glavi imao pravu vunenu kapu, nos od cijeloga krumpira i pola poklopca od marmelade za usta, dok je Snjegoledićevu glavu pokrivao stari crni cilindar nečijega djeda, ispod ruke mu virila metla, a bio je zaogrnut i dugim poderanim kaputom.

Mirno su stajali snjegovići, ali kada su djeca zbog mraka otišla kućama, počela je svađa.

- Pogledaj moj cilindar! – pohvali se Snjegoledić. - Za tebe sam gospodin! Čudim se što takav jadan i prost uopće stojiš pokraj mene! -

- Bah! – ljutio se Snjegomrazić. - Bolje vunena kapa, nego pohabani šešir! Tebi je zapravo mjesto pokraj kontejnera sa smećem!

Na obližnjemu stablu u svojoj duplji spavala je vjeverica Šiška. Iz sna ju je prenula prepirka dvaju snjegovića. Protrljala je oči, protegnula se i provirila da vidi što se događa. Premda joj se baš i nije išlo gacati šapicama po hladnome snijegu, ipak se spustila do njih i znatiželjno ih pogledala. Snjegovići se prestanu svađati i pogledaju vjevericu.

- Hej, snjegovići! U čemu je problem? Zašto me budite usred zimske noći? Snjegovići se opet počnu prepirati. - Hej, vas dvojica! Probudit ćete pola grada. Osim toga, uopće ne vidim razlog vašoj svađi. Meni ste lijepi i jedan i drugi. - Stvarno to misliš? - uglas upitaju snjegovići.

Naravno. Osim toga, promatrala sam djecu dok su vas pravila. Trudila su se da budete što ljepši. Jako će ih veseliti ako sutra dođu u park i ugledaju vas. Razmislite o tome i molim vas ispričajte se jedan drugomu. - Da se ispričamo? - začudi se Snjegomrazić. - Kako to misliš? - upita Snjegoledić. - Pa tako. Recite jedan drugomu: - Oprosti što sam ti se rugao!

Snjegovići trenutak razmisle, a onda poslušaju i ispričaju se. - Baš se dobro osjećam jer sam ti se ispričao, Snjegomraziću. - I ja Snjegolediću. - I znaš, sviđa mi se tvoja vunena kapa. - I meni tvoj cilindar. - Znaš…. nastavili su pričati snjegovići. Zadovoljna vjeverica popne se na stablo, smjesti u svoju duplju i zaspi.

Sutradan su djeca došla u park. Obradovala su se snjegovićima. A snjegovići su se smješkali jedan drugomu i uživali u društvu djece.