Božićna priča, Sanja Pilić

Božićna priča

Sanja Pilić

Učiteljica mi je rekla da napišem sastavak o Božiću. I prošle godine sam pisao sastavak o Božiću. I pretprošle. Mislim, općepoznata je stvar da sam talentiran. Vrlo sam talentiran. Za izmišljanje priča, čitanje i recitiranje. Ali za pisanje o Božiću nisam. Iako umijem uživati u Božiću. Od jutra do mraka. Dobar sam i u uživanju u Badnjaku. A tek u Novoj godini!

Kako da objasnim učiteljici da sam u raznim sastavcima već tri puta potrošio Djeda Mraza, dva puta božićnu jelku, jednom saonice, grudanje i Finsku, potom sam se okoristio darovima, paketima, ukrasnim papirima, jelenima i dobročinstvima. Obitelj isto nisam zapostavio. I što sad?– Piši o Božiću. – rekla je učiteljica. – Možda sastavak iskoristim za školsku priredbu. Samo mi je još to trebalo. – Dobro. – rekao sam pokunjeno.

Onda sam zašiljio olovku i zamislio se. E, sjetio sam se. U sastavak ću ubaciti Maricu, bijele pahulje, bakalar na lešo i plišanog medvjedića. Ali najvažnija je Marica. Ako bude sreće, bit će glavna u školskoj priredbi. Za sada je glavna u mojoj glavi. I dvadesetak centimetara niže, u mom srcu. I uopće, raspisat ću se o Marici na veliko. Upoznat ću je s roditeljima i bakom. Na štandu ću joj kupiti šalicu s Charliejem Brownom. A i uvest ću prskalice u radnju. Neka prskaju.

Potom ću ubaciti zvončiće koji pjevaju cin-don, skije i zelenu kapu. Onakvu kakvu Marica voli. I vreo čaj. I božićne pjesme. Njih sam do sada iskoristio samo dva puta. Napisat ću smiješan i veseo nastavak. Oh, kako mi sve ide od ruke. Ah, kako mi sve ide od noge. Ah, kako mi sve ide od srca.

Baš sam se raspisao. I snjegovića s mrkvom i loncem na glavi sam ubacio. Jaslice. I tri kralja. Ha, priča uopće nije loše ispala. Prilično je božićna. Ali je nekako i ljubavna. Zapravo, prilično je ljubavna. I smiješna. Ups! Što da radim? Ali Božić i ljubav idu zajedno, zar ne? Ma da, jer Božić je ljubav. A i smijeh. Zajedničko bivanje i smijanje.

Sretan,sretan Božić!

Zapišimo o priči!

Igra na dar