Title 1
Subtitle
Projekt Književnici u Španskom osmišljen je s ciljem upoznavanja učenika s hrvatskim književnicima po kojima su nazvane ulice u naselju Špansko te razvijanja interesa za čitanje, književnost i kulturnu baštinu. Kroz različite istraživačke, čitalačke, govorne i stvaralačke aktivnosti učenici upoznaju život i djelo književnika, povezuju književnost sa svakodnevnim okruženjem i razvijaju svijest o važnosti očuvanja kulturnoga identiteta.
Projekt potiče razumijevanje, interpretiranje i vrednovanje književnih tekstova radi osobnoga razvoja, stjecanja znanja i razvijanja stavova te vlastitoga stvaralaštva. Učenici razvijaju čitalačku pismenost, kritičko mišljenje, kreativno izražavanje i komunikacijske vještine kroz razgovor, čitanje, pisanje, istraživanje i prezentiranje. Poseban naglasak stavljen je na razvijanje pozitivnog odnosa prema čitanju iz potrebe i užitka te na njegovanje jezičnoga i kulturnoga identiteta.
U sklopu projekta učenici su proučavali biografije hrvatskih književnika po kojima su nazvane ulice u naselju Špansko te upoznavali njihov život, stvaralaštvo i doprinos hrvatskoj književnosti i kulturi. Čitanjem i interpretacijom književnih djela razvijali su čitalačke vještine, razumijevanje pročitanoga i sposobnost izražavanja vlastitih doživljaja i mišljenja o tekstu. Potaknuti pročitanim djelima, učenici su sudjelovali u različitim likovnim i literarnim aktivnostima kroz koje su kreativno izražavali svoje misli, osjećaje i dojmove.
Posebna aktivnost bila je krasopisno prepisivanje pjesama i ulomaka književnih tekstova čime su učenici razvijali urednost, pažnju, estetski izričaj i ljubav prema pisanoj riječi.
Go to page
Go to page
Go to page
Go to page
Go to page
Title 2
Info
Title 2
Title 2
Title 2
Title 2
Pupačić, Josip, hrvatski pjesnik (Slime kraj Omiša, 19. IX. 1928 – otok Krk, 23. V. 1971). Filozofski fakultet u Zagrebu završio je 1955., gdje se i zaposlio kao asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost. Radio je u Novinskom izdavačkom poduzeću »Lykos« (1956–57), a potom je uređivao Krugove (1957–58) i Književnik (1959–61). S A. Šoljanom i S. Mihalićem objavio Antologiju hrvatske poezije dvedesetog stoljeća (1966). Sa suprugom i kćeri poginuo je u zrakoplovnoj nesreći. Pjesme je počeo objavljivati u Izvoru i Studentskom listu 1950. Ranom lirikom iz dviju zbirki objavljenih iste godine (Kiše pjevaju jablanima i Mladići, 1955) te zbirkom Cvijet izvan sebe (1958) stekao je priznanje kritike i širega čitateljstva. Među pripadnicima krugovaškoga naraštaja, s kojim je sazrijevao, Pupačićev se poetski rukopis isticao umjerenijom modernošću strukture i snažnijom afektivnošću izraza čvršće oslonjena o zavičajni pejzaž, djetinjstvo i emotivne odnose pa subjekti njegove lirike ne oponiraju tradicionalnim društvenim vrijednostima, nego naginju »mitu o harmoniji« i identifikaciji s bližnjima. Iako mu je pjesnički opus bio ocijenjen kao heterogen i vrijednosno neujednačen, pri čem je povoljnije vrjednovano rano pjesništvo, Pupačić zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice XX. st., a pojedine pjesme (Nesagrađena kuća, Tri moja brata, More) neprijeporan su dio čitateljskoga i kritičarskoga kanona.
Drago(Dragutin)Gervais [žerve'], hrvatski književnik (Opatija, 18. IV. 1904 – Ljubljana, 1. VII. 1957). Studij prava završio u Zagrebu 1928. Radio kao pripravnik u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru te kao službenik u Beogradu i Rijeci. Od 1949. bio je direktor Drame, a od 1954. do smrti intendant Narodnoga kazališta Ivana Zajca u Rijeci. Pozornost književne kritike privukao je već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929) i postao jedan od najistaknutijih hrvatskih dijalektalnih autora. Čakavštinom je napisao i rodoljubnu poemu Istarski kanat (1951) i pučki igrokaz Duhi (1953). Izvedene su mu komedije s temama iz suvremenoga života (Reakcionari, 1949; Brod je otplovio, 1950; Radi se o stanu, 1951) i iz riječke prošlosti (Karolina Riječka, 1952). Pisao i humoreske (Kozerije i humoreske, 1957), pripovijetke (zbirka Bez domovine, 1996) i feljtone. Libreto opere Kastavski kapitan i zapisi Intendantski dnevnik ostali su u rukopisu. S V. Antićem 1952. pokrenuo Riječku reviju i uređivao ju do kraja života. Jedan je od urednika Antologije istarskih i primorskih narodnih pjesama (1954). Prema njegovim djelima snimljeni su filmovi Barba Žvane (1949) i Karolina Riječka (1961). Pjesme su mu uvrštene u mnogobrojne antologije, uglazbljivane i prevođene, a komedije prikazivane diljem Hrvatske.
Krklec, Gustav, hrvatski književnik (Udbinja kraj Karlovca, 23. VI. 1899 – Zagreb, 30. X. 1977). Djetinjstvo je proveo u Hrvatskome zagorju. Započeo je studij poljoprivrede u Beču 1918., nakon jednoga semestra vratio se u Zagreb, priključio se književnom krugu mladih ekspresionista te s A. B. Šimićem i N. Milićevićem pokrenuo časopis Juriš (1919). Kaneći studirati režiju, u Pragu je 1921. asistirao kod K. Čapeka, ali je ubrzo otišao u Beograd, gdje je ostao sve do rata. Nakon rata vratio se u Zagreb, bio urednik u nakladničkim kućama i časopisima, a zatim djelovao kao profesionalni pisac. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1968.
Pisati je započeo 1915. objavivši u Koprivama kajkavsku humoresku. Prvu pjesmu (Put kroz noć) objavio je 1918. u Književnome jugu. Okušao se i u drami (dramska rapsodija Grobnica, 1919) i prozi (Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921), pisao članke, polemizirao, a objavljivao je i prepjeve lirike s njemačkoga, ruskoga, mađarskoga, engleskoga, slovenskog i slovačkog jezika. Liriku od Izleta u nebo (1928) do Darova za Bezimenu (1942) prožimaju i naglašena socijalna osjećajnost i odmjerena refleksivnost, što je s jedne strane znak približavanja dominantnomu tipu socijalnog pjesništva, s druge iskustva i spoznaje o vlastitoj malenkosti i krhkosti.
Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18. 4. 1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik.
Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21. 9. 1938. godine u Zagrebu.
Cesarić, Dobriša, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Požega, 10. I. 1902 – Zagreb, 18. XII. 1980). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je živio od 1916. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967) i Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1976). Prvu je pjesmu objavio 1916., a pjesničku afirmaciju stekao u vodećim književnim časopisima. Pjesme mu odaju dojam spontanosti te lakoće i jednostavnosti, no Cesarić je osobitu pozornost pridavao kompoziciji pjesme. Cesarićeva lirika na umjetnički sugestivan način poništava jaz između običnoga i uzvišenoga te pokazuje da su svakodnevne, banalne stvari zapravo sudbinske.
Djela: Lirika (1931), Spasena svijetla (1938), Izabrani stihovi (1942), Pjesme (1951), Knjiga prepjeva (1951), Osvijetljeni put (1953), Tri pjesme (1955), Goli časovi (1956), Proljeće koje nije moje (1957), Izabrane pjesme (1960), Moj prijatelju (1966), Slap (1970), Izabrane pjesme (1973), Pjesme – Memoarska proza (1976), Voćka poslije kiše (1978).
Mnoge su Cesarićeve pjesme uglazbljene.
KNJIŽEVNICI U ŠPANSKOM
Mira Topic
Created on June 15, 2026
Start designing with a free template
Discover more than 1500 professional designs like these:
View
Essential Business Proposal
View
Project Roadmap Timeline
View
Step-by-Step Timeline: How to Develop an Idea
View
Artificial Intelligence History Timeline
View
Mobile Phone Call
View
Momentum: Tools Tutorial
View
Momentum: Onboarding Video
Explore all templates
Transcript
Title 1
Subtitle
Projekt Književnici u Španskom osmišljen je s ciljem upoznavanja učenika s hrvatskim književnicima po kojima su nazvane ulice u naselju Špansko te razvijanja interesa za čitanje, književnost i kulturnu baštinu. Kroz različite istraživačke, čitalačke, govorne i stvaralačke aktivnosti učenici upoznaju život i djelo književnika, povezuju književnost sa svakodnevnim okruženjem i razvijaju svijest o važnosti očuvanja kulturnoga identiteta.
Projekt potiče razumijevanje, interpretiranje i vrednovanje književnih tekstova radi osobnoga razvoja, stjecanja znanja i razvijanja stavova te vlastitoga stvaralaštva. Učenici razvijaju čitalačku pismenost, kritičko mišljenje, kreativno izražavanje i komunikacijske vještine kroz razgovor, čitanje, pisanje, istraživanje i prezentiranje. Poseban naglasak stavljen je na razvijanje pozitivnog odnosa prema čitanju iz potrebe i užitka te na njegovanje jezičnoga i kulturnoga identiteta.
U sklopu projekta učenici su proučavali biografije hrvatskih književnika po kojima su nazvane ulice u naselju Špansko te upoznavali njihov život, stvaralaštvo i doprinos hrvatskoj književnosti i kulturi. Čitanjem i interpretacijom književnih djela razvijali su čitalačke vještine, razumijevanje pročitanoga i sposobnost izražavanja vlastitih doživljaja i mišljenja o tekstu. Potaknuti pročitanim djelima, učenici su sudjelovali u različitim likovnim i literarnim aktivnostima kroz koje su kreativno izražavali svoje misli, osjećaje i dojmove. Posebna aktivnost bila je krasopisno prepisivanje pjesama i ulomaka književnih tekstova čime su učenici razvijali urednost, pažnju, estetski izričaj i ljubav prema pisanoj riječi.
Go to page
Go to page
Go to page
Go to page
Go to page
Title 2
Info
Title 2
Title 2
Title 2
Title 2
Pupačić, Josip, hrvatski pjesnik (Slime kraj Omiša, 19. IX. 1928 – otok Krk, 23. V. 1971). Filozofski fakultet u Zagrebu završio je 1955., gdje se i zaposlio kao asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost. Radio je u Novinskom izdavačkom poduzeću »Lykos« (1956–57), a potom je uređivao Krugove (1957–58) i Književnik (1959–61). S A. Šoljanom i S. Mihalićem objavio Antologiju hrvatske poezije dvedesetog stoljeća (1966). Sa suprugom i kćeri poginuo je u zrakoplovnoj nesreći. Pjesme je počeo objavljivati u Izvoru i Studentskom listu 1950. Ranom lirikom iz dviju zbirki objavljenih iste godine (Kiše pjevaju jablanima i Mladići, 1955) te zbirkom Cvijet izvan sebe (1958) stekao je priznanje kritike i širega čitateljstva. Među pripadnicima krugovaškoga naraštaja, s kojim je sazrijevao, Pupačićev se poetski rukopis isticao umjerenijom modernošću strukture i snažnijom afektivnošću izraza čvršće oslonjena o zavičajni pejzaž, djetinjstvo i emotivne odnose pa subjekti njegove lirike ne oponiraju tradicionalnim društvenim vrijednostima, nego naginju »mitu o harmoniji« i identifikaciji s bližnjima. Iako mu je pjesnički opus bio ocijenjen kao heterogen i vrijednosno neujednačen, pri čem je povoljnije vrjednovano rano pjesništvo, Pupačić zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice XX. st., a pojedine pjesme (Nesagrađena kuća, Tri moja brata, More) neprijeporan su dio čitateljskoga i kritičarskoga kanona.
Drago(Dragutin)Gervais [žerve'], hrvatski književnik (Opatija, 18. IV. 1904 – Ljubljana, 1. VII. 1957). Studij prava završio u Zagrebu 1928. Radio kao pripravnik u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru te kao službenik u Beogradu i Rijeci. Od 1949. bio je direktor Drame, a od 1954. do smrti intendant Narodnoga kazališta Ivana Zajca u Rijeci. Pozornost književne kritike privukao je već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929) i postao jedan od najistaknutijih hrvatskih dijalektalnih autora. Čakavštinom je napisao i rodoljubnu poemu Istarski kanat (1951) i pučki igrokaz Duhi (1953). Izvedene su mu komedije s temama iz suvremenoga života (Reakcionari, 1949; Brod je otplovio, 1950; Radi se o stanu, 1951) i iz riječke prošlosti (Karolina Riječka, 1952). Pisao i humoreske (Kozerije i humoreske, 1957), pripovijetke (zbirka Bez domovine, 1996) i feljtone. Libreto opere Kastavski kapitan i zapisi Intendantski dnevnik ostali su u rukopisu. S V. Antićem 1952. pokrenuo Riječku reviju i uređivao ju do kraja života. Jedan je od urednika Antologije istarskih i primorskih narodnih pjesama (1954). Prema njegovim djelima snimljeni su filmovi Barba Žvane (1949) i Karolina Riječka (1961). Pjesme su mu uvrštene u mnogobrojne antologije, uglazbljivane i prevođene, a komedije prikazivane diljem Hrvatske.
Krklec, Gustav, hrvatski književnik (Udbinja kraj Karlovca, 23. VI. 1899 – Zagreb, 30. X. 1977). Djetinjstvo je proveo u Hrvatskome zagorju. Započeo je studij poljoprivrede u Beču 1918., nakon jednoga semestra vratio se u Zagreb, priključio se književnom krugu mladih ekspresionista te s A. B. Šimićem i N. Milićevićem pokrenuo časopis Juriš (1919). Kaneći studirati režiju, u Pragu je 1921. asistirao kod K. Čapeka, ali je ubrzo otišao u Beograd, gdje je ostao sve do rata. Nakon rata vratio se u Zagreb, bio urednik u nakladničkim kućama i časopisima, a zatim djelovao kao profesionalni pisac. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1968. Pisati je započeo 1915. objavivši u Koprivama kajkavsku humoresku. Prvu pjesmu (Put kroz noć) objavio je 1918. u Književnome jugu. Okušao se i u drami (dramska rapsodija Grobnica, 1919) i prozi (Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921), pisao članke, polemizirao, a objavljivao je i prepjeve lirike s njemačkoga, ruskoga, mađarskoga, engleskoga, slovenskog i slovačkog jezika. Liriku od Izleta u nebo (1928) do Darova za Bezimenu (1942) prožimaju i naglašena socijalna osjećajnost i odmjerena refleksivnost, što je s jedne strane znak približavanja dominantnomu tipu socijalnog pjesništva, s druge iskustva i spoznaje o vlastitoj malenkosti i krhkosti.
Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18. 4. 1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik. Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21. 9. 1938. godine u Zagrebu.
Cesarić, Dobriša, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Požega, 10. I. 1902 – Zagreb, 18. XII. 1980). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je živio od 1916. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967) i Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1976). Prvu je pjesmu objavio 1916., a pjesničku afirmaciju stekao u vodećim književnim časopisima. Pjesme mu odaju dojam spontanosti te lakoće i jednostavnosti, no Cesarić je osobitu pozornost pridavao kompoziciji pjesme. Cesarićeva lirika na umjetnički sugestivan način poništava jaz između običnoga i uzvišenoga te pokazuje da su svakodnevne, banalne stvari zapravo sudbinske. Djela: Lirika (1931), Spasena svijetla (1938), Izabrani stihovi (1942), Pjesme (1951), Knjiga prepjeva (1951), Osvijetljeni put (1953), Tri pjesme (1955), Goli časovi (1956), Proljeće koje nije moje (1957), Izabrane pjesme (1960), Moj prijatelju (1966), Slap (1970), Izabrane pjesme (1973), Pjesme – Memoarska proza (1976), Voćka poslije kiše (1978). Mnoge su Cesarićeve pjesme uglazbljene.