Fragmenta

FRagmenta historiae sisciensis

Start

školska godina 2023./2024.

OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće OŠ 22. lipnja, Sisak Udruga za brigu o djeci i mladima „Radost” Budaševo

FRAGMENTA HISTORIAE SISCIENSIS

Međuškolski projekt

Ciljevi: - razumijevanje povijesnog razvoja Siska - aktualiziranje kulturne baštine grada Siska - izgradnja identiteta i očuvanje kulturne baštine - jačanje učeničkih interesa za upoznavanjem i očuvenjem kulturne baštine grada Siska- istraživanje manje poznatih sisačkih znamenitosti

Svrha projekta je produbiti znanje o manje poznatim lokalitetima važnim za povijest grada Siska te osvijestiti važnost očuvanja i zaštite kulturnih dobara.

FRAGMENTA HISTORIAE SISCIENSIS

(10 učenika)

(10 učenika)

(68 učenika)

Udruga za brigu o djeci i mladima “Radost” Budaševo

• INA Foto grupa OŠ 22. Lipnja, Sisak

OŠ 22. lipnja, Sisak

OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće

• INA Mladi povjesničari PŠ Topolovac
• INA Likovna skupina MŠ Budaševo
• INA Likovna skupina Topolovac
• 8. razred MŠ Budaševo
• INA Stvaralačko-karitativna skupina MŠ Budaševo
• DOD EJ MŠ Budaševo
• 6. razredom PŠ Gušće 20

SUDIONICI

KVIZ

• Numizmatička zbirka Gradskog muzeja Sisak
• Sarkofazi u temeljima kuće Bitroff- Gliderer-Petrić (Bijela lađa)
• Brončana ranokršćanska svjetiljka u obliku janjeta s kristogramom (takozvana Kvirinova svjetiljka)
• Mali kaptol
• Spomenik pukovniku Manojlu Maraviću
• Granik
• Park skulptura Željezare Sisak

POVIJESNI SADRŽAJ

KVIZ

• Numizmatička zbirka Gradskog muzeja Sisak
• Sarkofazi u temeljima kuće Bitroff- Gliderer-Petrić (Bijela lađa)
• Brončana ranokršćanska svjetiljka u obliku janjeta s kristogramom (takozvana Kvirinova svjetiljka)
• Mali kaptol
• Spomenik pukovniku Manojlu Maraviću
• Granik
• Park skulptura Željezare Sisak

POVIJESNI SADRŽAJ

Hann Dlesk, OŠ 22. lipnja, Sisak

Klara Pernar, OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće

numizmatička zbirka

Noa Dašek, OŠ 22. lipnja, Sisak

Petra Krčelić, OŠ Budaševo-Topolovac-GušćePŠ Gušće

Sarkofazi u temeljima kuće Bitroff- Gliderer-Petrić (Bijela lađa)

Sara Balen, OŠ 22. lipnja, Sisak

Vito Kulović, OŠ Budaševo-Topolovac-GušćePŠ Topolovac

Spomenik pukovniku Manojlu Maraviću

Sara Balen, OŠ 22. lipnja, Sisak

Lucija Mikulić, OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće

Park skulptura Željezare Sisak

Hana Dlesk, OŠ 22. lipnja, Sisak

Sara Matleković, OŠ Budaševo-Topolovac-GušćePŠ Topolovac

Brončana ranokršćanska svjetiljka u obliku janjeta s kristogramom (takozvana Kvirinova svjetiljka)

Noa Dašek, OŠ 22. lipnja, Sisak

Leonarda Mišić, OŠ Budaševo-Topolovac-GušćePŠ Topolovac

Mali kaptol

Noa Dašek, OŠ 22. lipnja, Sisak

Leonarda Mišić, OŠ Budaševo-Topolovac-GušćePŠ Topolovac

Mali kaptol

Sara Balen, OŠ 22. lipnja, Sisak

Agata Klasnić, OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće

Granik

KVIZ

KVIZ

KVIZ

KVIZ

KVIZ

Interactive question

NARODNA NOŠNJA DONJE POSAVINE Mia Šipuš, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

NARODNA NOŠNJA DONJE POSAVINE Katarina Učakar, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

ZASTOR Filipa Medved, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

IZ BAKINE ŠKRINJE Marija Prugovečki, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

REKLJEC Petra Anušić, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

OPLEĆE Magdalena Šokčević, Udruga za brigu o djeci i mladima "Radost" Budaševo

Izrada prezentacije Učenica 8. razreda OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, MŠ Budaševo Dora Kerkez Izrada kviza Učenica 8. razreda OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, MŠ Budaševo Agata Klasnić Mentorica Karolina Grabić OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće Trg Marijana Šokčevića 1, 44 202 Topolovac Tel: 044/776-078, Fax: 044/777-109 os-budasevo@os-budasevo.skole.hr, http://os-budasevo.s

Izvori: Mrežna stranica Sisačke biskupije. [citirano: 2024-01-21]. Dostupno na: https://biskupija-sisak.hr/ Mrežna stranica Gradskog muzeja Sisak. [citirano: 2024-01-21]. Dostupno na: https://muzej-sisak.hr/

Literatura: Maroević, Ivo. 1998. Sisak grad i graditeljstvo, Dom kulture Kristalna kocka vedrine. Sisak.

Literatura: Čakširan, V.; Baćani I. (2012.) Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971.-1990. Sisak: Gradski muzej Sisak. Sigita. S. M. (2022.) Park skulptura Željezare Sisak u digitalnom repozitoriju projekta Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) [citirano: 2023-11-19]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/422775 Sunara, S. M.; Tekić, R. (2019.) Problematika prezentacije Ružićevih Vrata iz Parka skulptura Željezare Sisak. [citirano: 2023-11-24). Dostupno na: https://www.capusrepository.unito.it/storage/resources/UNIST/RUZIC_Door/Artwork-info/SUNARA-TEKIC_Problematika-prezentacije-Ruzicevih-Vrata.pdf

Sisak doživljava gospodarski procvat krajem 18. i početkom 19. st. kada postaje trgovačko i prometno središte ovog dijela Hrvatske. Grad leži na tri rijeke i posebno se ističe snažan razvoj riječnog prometa na rijekama Kupi i Savi. U sisačku riječnu luku uplovljava godišnje nekoliko tisuća lađa te sedamdesetak putničkih parobroda. Za potrebe riječnog prometa i istovara robe bilo je potrebno na desnoj obali Kupe (Vojni Sisak) izgraditi skladišta u kojima će se ta roba skladištiti, prvenstveno žito, ali i prenoćišta i svratišta za lađare i putnike. 1765. godine sagrađeno je prvo žitno skladište nakon kojega se gradi još nekoliko. U to vrijeme u Sisak dolazi Paulus Bitroff, Slovak koji vidi u trgovačkom i prometnom razvoju Vojnog Siska veliku poslovnu priliku. Smatra ga gradom budućnosti. S velikim kapitalom u džepu, Paulus Bitroff kupuje parcelu koja se prostirala od sadašnje Strossmayerove ulice pa sve do rijeke Kupe. 1803. godine počinje u Lađarskoj ulici graditi kuću. Za gradnju kuće koristi rimski materijal koji je i danas vidljiv u njenim temeljima. Kuća je dovršena 1806. godine. Bitroff usporedno s kućom gradi i skladište u Lađarskoj ulici te ljetnikovac i klijet u Gundulićevoj ulici. U temelje Bitroffove kuće ugrađena su četiri sarkofaga s reljefnim natpisima koji datiraju iz 2. i 3. st.: sarkofag Poncija Lupa (prva pol. 3. st.): Bogovima Manima, Ponciju Lupu, augustalu kolonije Siscije i pisaru municipija Faustinijana (postavila je) Poncija Viktorina, sestra i gospodarica koja je uzrasla do (dalje nečitko); sarkofag Marka Mulvija Narcisa (između 193. i 211. godine): Bogovima Manima. Marku Mulviju Narcisu, starome 60 godina, i Marku Mulviju Narcisijanu, augustalu kolonije Septimije Siscije, starome 26 godina, Mulvija Furnija za života podigla spomenik najdražem mužu i sinu.; Sarkofag Elije Matrone (druga polovica 2. stoljeća ili prva polovica 3. stoljeća): Bogovima Manima. Elija Matrona, Publijeva kći, za života načinila spomenik sebi i svojima; sarkofag Septumije Marcele (prva polovica 3. stoljeća): Bogovima Manima. Septumiji Marceli, najdražoj kćeri, koja je živjela 20 godina. Spomenik je podigla Kasija Kandida. Pretpostavlja se da se pod kućom nalazi još sarkofaga, ali su samo ova četiri vidljiva. Kuća je zidana od kamena i opeke a reprezetativni portali klesani su u kamenu. U izgradnji se koristila i rimska opeka iz antičke Siscije. Bitroff je dao uklesati svoje inicijale (PB) i godinu izgradnje (1803.) iznad vrata, u zaglavnom kamenu, na sporednom portalu. Na glavnom portalu iznad glavnog ulaza u vežu uklesani su inicijali Augustina Petrića (AP), jednog od sljedećih vlasnika, i godina kada je tu zgradu kupio (1903). Na trećem portalu, na zaglavnom kamenu, uklesano je sidro pa se pretpostavlja da je tu bilo i sjedište kapetanije. Uz kuću Bitroff vezana je i zanimljivost o posjetu cara Franje Josipa sa suprugom Karolinom. Naime, oni su se u lipnju 1818. godine vraćali iz Trsta u Beč preko Like, Gline, Hrvatske Kostajnice i Petrinje. Tijekom svog putovanja stali su u Sisseku i bili ugošćeni u kući Paulusa Bitroffa. Još je jedan važan događaj vezan uz kuću Bitroff: 8. rujna 1844. godine iz Beča preko Vukovara i Zemuna u Sisak dolazi putnički parobrod Sloga koji pristaje i veže se na obalu kod Bitroffove kuće. O dolasku prvog hrvatskog parobroda izvijestile su i Novine horvatske-slavonsko-dalmatinske. Paulus Bitroff umire 1850. godine i njegov posao preuzima nećak Norbert koji ubrzo prodaje kuću i skladište u Lađarskoj ulici sisačkom veletrgovcu i prijevozniku Aleksandru Glidereru. U južnom dijelu kuće Gliderer otvorena je 5. ožujka 1864. godine prva ljekarna u Vojnom Sisku. Ljekarna se zvala ''K Crncu'' jer je Lađarska ulica tada bila glavna prometnica prema selu Crnac. Ljekarnu je sve do 1901. godine vodio ljekarnik Aleksandar Vernak, izuzetno cijenjen i važan Siščanin - jedan je od osnivača pjevačkog društva Danica i osnivač DVD-a Sisak. Tadašnje svratište ''Bijela lađa'' nalazilo se dvije kuće dalje od kuće Gliderer, na kućnom broju 11 i 12 u Lađarskoj ulici. Ondje su noćili lađari i brojni putnici, a s ulične strane nalazila su se kuhinja i gostionica. Tek kasnije u 20. st. u kući Gliderer - Petrić bit će otvoren istoimeni ugostiteljski objekt Bijela lađa koji će tijekom godina promijeniti više vlasnika. Aleksandar Gliderer umro je u Sisku 26. veljače 1898. godine. 1903. godine, točno stotinu godina od početka izgradnje, kuću Bitroff kupuje trgovac vinom Augustin Petrić. U sjevernom dijelu kuće smjestilo se skladište za vino te stomatološka ordinacija njegovog sina Josipa. U južnom krilu zgrade stanovali su Augustin i njegova supruga Marija Petrić, a u dijelu kuće lijevo od veže bila je gostionica Ivša Zjačića, rodom iz Šibenika. Obitelj Petrić živjela je u kući sve do 1938. godine. Nakon II. svjetskog rata dolazi do nacionalizacije i gostionica je zatvorena. 1971. godine sisački poduzetnik Drago Lukšić zakupljuje dio kuće i otvara ugostiteljski objekt pod imenom Bijela lađa. Danas je desni (sjeverni) dio Bijele lađe u vlasništvu obitelji Alihodžić i oni vraćaju zgradi nekadašnji sjaj. Gabrijela Žugaj OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

20. stoljeće obilježeno je snažnim industrijskim razvojem grada Siska. Grad se iz trgovačkog i obrtničkog transformira u industrijsko središte nekadašnje Jugoslavije. Mijenja se izgled grada, ali i način života njegovih stanovnika. Nakon II. svjetskog rata dolazi do naglog prostornog širenja i demografskog rasta. Grade se tvornice, proširuju postojeća i grade nova stambena naselja, grade se stambeni, društveni i obrazovni objekti te infrastruktura kao što su vodovod i kanalizacija. U grad se slijeva mnogobrojno stanovništvo iz ruralnih područja tadašnje države u potrazi za poslom. Najjači proizvodni div poslijeratnog Siska bila je tvornica Željezara Sisak, koja u jednom razdoblju zapošljava čak 13 000 radnika. Uz samu tvornicu niče istoimeno radničko naselje u kojem se grade stambeni objekti za radnike, ali i ostali kulturno - društveno - obrazovni sadržaji koji su trebali radnicima i njihovim obiteljima omogućiti kvalitetan život i zadovoljiti sve njihove potrebe. Uloga industrije u to vrijeme bila je i razvijanje svijesti o važnosti kulture za radnika, što je bilo u skladu s tadašnjom ideologijom KPJ o potrebi prosvjećivanja stanovništva. Svaka veća tvornica imala je kulturno – umjetničko društvo. Počelo se planski promišljati o kulturnoj politici među radništvom i tako je nastala ideja o formiranju Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak održavale su se u razdoblju od 1971. do 1990. godine. Posebno se isticala ideja o osnutku Kiparske kolonije koja bi okupljala istaknute kipare iz cijele bivše Jugoslavije. Oni bi zajedno s radnicima stvarali umjetnička djela od čelika i metalnih predmeta proizvedenih u samoj tvornici. Djela stvorena u koloniji bila bi postavljena u krugu tvornice i stambenog naselja Željezara. Kao rezultat toga nastat će park skulptura na otvorenom. Krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, na inicijativu tadašnjeg direktora Željezare Sisak Norberta Vebera započet će suradnja s kiparom Slavkom Šošom koji će izraditi više skulptura. 1963. godine u prostoru parka Željezarinog naselja postavljen je spomenik Đuri Salaju, a u daljnjem razdoblju nastaje skulptura Lenjina koja se postavlja na istoimeni trg. Bista Milanke Kljajić postavlja se uz dječji vrtić te kipar izrađuje još i skulpture: Majka i dijete, Dječak fontana i Plivačica koje se postavljaju na prostore namijenjene za odmor i rekreaciju radnika i njihovih obitelji. To je ujedno bio i začetak formiranja Parka skulptura. Nažalost, do danas nije sačuvana niti jedna od navedenih skulptura, čije uklanjanje i uništavanje započinje postupno od 1991. godine kada je sa središnjeg trga u Željezari uklonjen Lenjinov kip. Najdulje je ostao sačuvan kip Dječak fontana, postavljen 1972. godine u parku pokraj jezera. Naime, skulptura je u više navrata bila uništavana, otrgnuta s postolja, bačena u jezerce te na kraju je i nestala. Na ulazu u tvornicu Željezara postavljena je skulptura kipara Ivana Kožarića Antipodi, nastala tijekom II. Kolonije 1972. godine te prema riječima autora simbolizira ‘’jedinstvenost ljudi na kugli zemaljskoj’’. 1973. godine u sklopu III. Kolonije kiparica Milena Lah je izradila Galebovo krilo, skulpturu koja je 1981. postavljena na prilazu Centru usmjerenog obrazovanja ‘’Norbert Veber’’ i OŠ ‘’Braće Bobetko’’ . Njeno postavljanje bilo je medijski vrlo popraćeno. Prva skulptura postavljena izvan Željezarinog naselja bila je skulptura kiparice Vere Fischer pod nazivom Simetrija, koja je nastala 1976. godine i nalazila se ispred Hotela Panonija u centru grada Siska. 2006. godine skulptura je uklonjena s tog mjesta, obnovljena i postavljena na novu lokaciju pokraj Metalurškog fakulteta. U sklopu XIV. Kolonije održane 1984. godine nastalo je djelo kipara Branka Ružića, 4 metra visok reljef Vrata za koji je autor dobio prvu nagradu. Djelo je izrađeno od čeličnog lima u Željezarinom pogonu. Izradili su ga radnici prema uputama kipara Ružića. Sastoji se od osam reljefnih polja poredanih po četiri u dva stupca. Naknadno je bio premazan crnom bojom visokog sjaja koja je s vremenom nestala. Vrata su postavljena na rubnom dijelu nekadašnjeg Lenjinovog trga, današnji Trg hrvatske državnosti. Vrata su doživjela sudbinu kao i ostala djela nastala u sklopu Kolonije. Nakon završetka manifestacije početkom 90-ih godina izložena su zanemarivanju i propadanju. Sredinom 2019. godine reljef je radi provođenja konzervatorsko-restauratorskog zahvata premješten u prostor zgrade bivše vojarne Barutana. Problemi vezani uz skulpture nastale u sklopu Kolonija bili su višestruki. Djela su postavljana u neodgovarajuće prostore često bez znanja autora, prostori oko skulptura često su bili neodržavani i zapušteni, skulpture nakon postavljanja bile su zanemarene, izložene propadanju i vandalizmu. Dio radnika i stanovnika naselja počelo ih je negativno doživljavati i smatrati da ne oplemenjuju prostor u kojem se nalaze. Do danas u sklopu Parka skulptura Željezare Sisak postoji 38 skulptura i provodi se postupak njihove zaštite i kvalitetne prezentacije. Park skulptura predstavlja značajno ostvarenje suvremenog hrvatskog kiparstva te svjedoči o snažnoj industrijskoj povijesti grada Siska. Zbirka je 2012. godine dobila status zaštićenog kulturnog dobra i njome danas upravlja Gradski muzej Sisak. Marta Blažević OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

Od sredine 19. st. Sisak doživljava snažan gospodarski procvat. Intenzivno se razvija obrtnička proizvodnja, naziru se početci industrijalizacije, cvate riječni promet i trgovina, a nakon izgradnje željeznice započinje intenzivan razvoj željezničkog prometa. 1862. godine puštena je u promet željeznička pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak, što gradu omogućava još dinamičniji razvoj. Prije izgradnje željezničke pruge roba se do Siska dopremala uzvodno rijekom Savom velikim lađama i parobrodima, a zatim bi se pretovarivala u manje lađe koje su bile osposobljene za plovidbu Kupom. Roba se prevozila do Karlovca. Nakon izgradnje željezničke pruge, roba se pretovarivala u vagone i umjesto prema Karlovcu, željeznicom otpremala preko Zagreba prema Trstu. Prevozilo se većinom žito i drvo. Paralelno s razvojem željeznice, Sisak na lijevoj obali Kupe (između ušća rijeke Odre u Kupu i velikog zavoja) dobiva riječnu luku koja se prostire sve do zgrade Malog kaptola. Produbljivanjem korita rijeke Kupe omogućilo se velikim brodovima plov do mjesta na kojem su izgrađena nova postrojenja. Skladišta na desnoj obali Kupe (Vojnom Sisku) tada gube na svojoj važnosti. Kroz sisačku luku prolazi puno robe. Svakih sat vremena prema Zagrebu polazi jedan teretni vlak. U luku godišnje uplovljava na stotine parobroda koji vuku šlepove natovarene žitom, voćem, povrćem, drvetom, suhim šljivama, ruskim šećerom i dr. Količina robe često je bila mnogostruko veća od one koju su skladišta mogla primiti. Tako je lijeva obala Kupe nerijetko bila puna drvne građe i druge robe koja se skladištila i ukrcavala u vagone ili u manje lađe. Sisak je bio pun lađara, lučkih radnika i nosača tzv. bajeraša koji su na svojim leđima prenosili vreće žita i drugu robu iz lađa u obližnja skladišta. Kako bi brodovi mogli pristati uz obalu, utvrđena je lijeva obala Kupe te sagrađene stube za lakši utovar i istovar robe. Preko sisačke luke robu prevoze i brojni strani trgovci, posebice iz Budimpešte. Za pretovar i skladištenje robe bilo je potrebno više lučkih radnika i skladišta pa je 1893. godine osnovano dioničko društvo „Sisačka zadružna skladišta“ (Udružena Sisačko-Capraška skladišta). Gradska općina im daje zemljište uz kupsku obalu u današnjoj Rimskoj ulici (kod Malog kaptola) i oni tamo postavljaju tračnice kojima vagoni mogu doći od teretnog kolodvora. Kako bi se olakšao utovar i istovar robe, gradska općina postavlja 1903. godine Ganzovu dizalicu (paranjek). Dizalica je vlakom stigla iz Budimpešte i postavljena je pored zgrade Malog kaptola. Bila je to prva parna dizalica za istovar tereta s brodova koja je zamijenila ljudsku snagu i modernizirala riječni promet te zamijenila stotine bajeraša. Općina grada Siska sklapa ugovor s Udruženim Sisačko-Capraškim skladištima. Ugovorom općina daje Udruženim skladištima pravo na vođenje i upravljanje paranjakom uz uvjete da se dobit dijeli na pola, da se na poseban tekući račun uplaćuju svi dobitci i izdatci te da se svi popravci i investicije mogu obaviti jedino uz privolu općine. Tijekom radnog vijeka, paranjak je doživio brojne nezgode i kvarove a jednom je prilikom došlo, zbog neopreznosti, do tragične pogibije radnika. Unutrašnjost dizalice bila je površine 12 m2 i u njoj se nalazio kotao s parom, ložište, komandne poluge, cilindri, golemi zupčanik i kolutovi s čeličnom užadi. Pakleno vruće bilo je i ljeti i zimi. Najpoznatiji i najdugovječniji upravljač dizalicom bio je Antun Šikić Busa, koji je radio na dizalici od 1924. godine kao naučnik, od 1927. godine kao upravljač pa sve do svoje mirovine krajem 60-ih godina. Dugi niz godina dizalicu je održavao Jura Pech koji je tvrdio da ona može podići preko 10 tona tereta. Parna dizalica radila je i nakon Drugog svjetskog rata. Zbog uvođenja novih modernih dizalica s vremenom je izgubila svoju funkciju. Željeznička pruga do Malog kaptola biva rastavljena, a dizalica premještena bliže željezničkim skladištima. Zaboravljena i zapuštena, dizalica je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća tijekom visokog vodostaja propala u rijeku Kupu. Izvučena je na obalu i obnovljena 1977. godine te postavljena na staro mjesto uz Mali kaptol, kao spomen obilježje. S prednje strane postavljena je brončana ploča s tekstom: „Granik’’, parna dizalica postavljena 1903.god mjesto je rada, okupljanja i akcija obalskih i drugih sindikalno organiziranih radnika, Članova i simpatizera KPJ sve do 1941. god. Ovdje je 1940.god. donesena odluka o formiranju Partijske organizacije u talionici Caprag, današnji metalurški kombinat ‘’Željezara Sisak.“ maja 1939.god. na ‘’Graniku’’ je izvješena crvena zastava. 1.V.1977. Alem Biočić Sisački abecedarij Patrik Paramin OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

Izvori: Pajtlar, V.; Strižić, Z. (2022.) Priče s obala Kupe i Save - ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna Sisak: Turistička zajednica grada Siska, Gradska galerija Striegl. Zorko, Đ.; Jagačić-Borić, J. (2006. ) Sisački biografski leksikon. Sisak: Narodna knjižnica i čitaonica Sisak. Mrežna stranica Turističke zajednice grada Siska. [citirano: 2023-11-15]. Dostupno na: https://tzg-sisak.hr/kulturno-povijesni-spomenici/ Mrežna stranica Grada Siska. [citirano: 2023-11-15]. Dostupno na: https://sisak.hr/obnovljen-spomenik-manojlu-maravicu/

Numizmatička zbirka Gradskog muzeja Sisak Sisak je grad s bogatom baštinom starom preko dvije i pol tisuće godina. Novac je na ovim prostorima u opticaju od predrimskog razdoblja pa sve do danas i odigrao je važnu ulogu u oblikovanju prošlosti našega grada. Gradski muzej Sisak posjeduje bogatu numizmatičku zbirku koja postoji još od 1951. godine. Obradu zbirke u inventarnim knjigama uveo je šezdesetih godina kustos i ravnatelj muzeja Stjepan Vrbanović, a zbirka se od svojih početaka popunjavala nalazom, otkupom i poklonom. U numizmatičkom odjelu nalazi se desetak tisuća komada kovanog novca, medalja i papirnatog novca. Zbog tako velikog broja predmeta odjel je podijeljen na sljedeće zbirke: Zbirka predrimskog i rimskog ranocarskog novca, Zbirka novca iz razdoblja kovnice Siscia, Zbirka srednjovjekovnog i novovjekovnog novca, Zbirka papirnatog novca i Zbirka medalja. Najstariji primjerci kovanica nalaze se u Zbirci predrimskog i rimskog ranocarskog razdoblja. Potječu iz mlađeg željeznog doba kada ilirska plemena Panonci i Kolapijani počinju koristiti novac - ilirska imitacija helenističkih drahmi kovan u helenističkim kovnicama u Dirahionu (Drač) i Nikomediji (Mala Azija). Sisak je najzapadnije nalazište takvih kovanica. U 2. st.pr. Kr. na ove prostore dolaze Kelti koji pokoravaju ilirska plemena i zajedno s njima osnivaju utvrdu - naselje Segestika. Oni koriste helenističke drahme i kasnije tzv. filipere, novac kovan po uzoru na helenističke tetradrahme Filipa II. Makedonskog. Muzej posjeduje dvije takve kovanice pronađene na desnoj obali Kupe na Pogorelcu, lokalitet ‘’keltsko’’ 119. g. pr. Kr. rimska vojska je nakratko osvojila Segestiku, a konačno ju pokorava Oktavijan 35. g. pr. Kr. Na lijevoj obali Kupe osniva rimski vojni logor Sisciju koji će ubrzo dobiti status grada. Otada je na ovim prostorima u opticaju rimski novac. U početku je to novac Rimske Republike - srebrni denar. Iz razdoblja Republike i ranocarskog razdoblja potječu kovanice denar, as, sestercij, dupondij i srebrni antoninijan. Zbog potrebe za isplaćivanjem novca vojsci koja je čuvala granicu na Dunavu (limes) od upada barbara sa sjevera, car Galijen je između 259. i 262. godine utemeljio kovnicu novca u Sisciji, čime grad dobiva još više na važnosti. Blizina rudnika zlata i srebra u tadašnjem Iliriku bila je presudna za otvaranje carske kovnice novca. Smještaj kovnice je bio na samoj obali rijeke Kupe u Pogorelcu, gdje su još u 19. st. pronađeni prvi nalazi rimskog kovanog novca. Taj lokalitet se popularno naziva ‘’kovnica’’. Kovnica je djelovala 125 godina i kovao se brončani, zlatni i srebrni novac. Siscija ubrzo postaje središte provincije Panonije Savije i car Galijen ukida kovanice koje je kovao Senat. Kovnica je u početku kovala antoninijane, a kasnije zlatnike (aurej i solid), srebrnjake (argentej i silikva) i brončane kovanice (num/ folis, centenional, majorina, AE1, AE2, AE3, AE4). Zbirka novca razdoblja kovnice Siscija je najveća i najvrijednija zbirka u numizmatičkom odjelu. Obuhvaća razdoblje od cara Galijena do 6. st., koje je zastupljeno vrijednim arheološkim nalazom zlatnika cara Justinijana (527. - 565.) nađenog 2010. godine na arheološkom parku Sv. Kvirin. Premda je iz ove Zbirke teško izdvajati posebno vrijedne komade naglasci su na: argenteusima prve tetrarhije iz ostave blaga datiran u 296. godinu, silikve i solid Konstancija II., zlatnik-vrijednosti 9 silikvi Konstansa. Najbrojnije su brončane kovanice gotovo svih careva 4. st. od najbrojnijih Konstantina I. Velikog i njegove dinastije, preko dinastije iz Cibala (Valentinijan I. i nasljednici), Teodozija I. i nasljednika do samo nekih careva (solid Valentinijana III.) u 5. st. U vrijeme ranoga srednjeg vijeka Sisak se vrlo malo spominje. U doba hrvatskih narodnih vladara koristio se isključivo bizantski novac, jer hrvatskog novca do 1102. godine nije bilo. U uporabi su bili s bizantski zlatnici solidusi te srebrni i brončani novac. Nakon personalne unije s Ugarskom, krajem 12. i početkom 13.st. pojavljuju se prve hrvatske kovanice, koje je kovao hrvatski ban Andrija, budući ugarsko - hrvatski kralj Andrija II. Kasnije se kuju slavonski banovci. U zbirci srednjovjekovnog i novovjekovnog novca nalaze se: frizatici i banovci, turski srebrnjaci iz 16.st., petnaest krajcera Leopolda Habsburga kovanih od 1663. - 1693. iz ostave blaga nađenih u poklopcu drvene škrinje, taliri i četvrt taliri iz 17. i 18. st., krajcari Marije Terezije i Josipa II., zlatnici Luja XVI., Napoleona i Franje Josipa, iz 20. st. skupni nalaz srebrnih 20 i 50 dinara Petra II. Karađorđevića i kovani novac socijalističke Jugoslavije te nešto novca iz cijelog svijeta. U Zbirci papirnatog novca nalaze se novčanice iz razdoblja od kraja 19. do kraja 20. st. koje su se koristile na ovom području. Zastupljene su novčanice: austrougarske krune, dinari Kraljevine SHS, kune iz NDH, partizanski dinari, dinari SFRJ i hrvatski dinari. Muzej posjeduje i medalje iz razdoblja od kraja 19. do kraja 20. st. Najviše ih je vezano uz dugotrajnu vladavinu Franje Josipa. Tu su i medalje vezane uz obilježavanje obljetnica različitih društava i događaja, posebice onih vezanih uz grad Sisak. Fran BlaževićOŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

Literatura: 1. Burkowsky, Z . (1983.) Skupni nalazi srebrnog novca na području Siska : katalog izložbe. Sisak: Muzej Sisak, Sisačka osnovna banka. 2. Burkowsky, Z. (2001.) Novac u Sisku kroz minula stoljeća. Sisak: Gradski muzej Sisak.3. Burkowsky, Z. (2008.) Numizmatički nalazi na novijim arheološkim istraživanjima u Sisku. Sisak: Gradski muzej Sisak.4. Burkowsky, Z. (2016.) Katalog numizmatike Gradskog muzeja Sisak. Predrimsko i rimsko ranocarsko razdoblje. Sisak: Gradski muzej Sisak. 5.Burkowsky, Z. (2017.) Katalog numizmatike Gradskog muzeja Sisak. Razdoblje carske kovnice novca u Sisciji. Sisak: Gradski muzej Sisak.

Pukovnik Manojlo Maravić jedna je od izuzetno važnih osoba koje su se zauzimale za gospodarski razvoj i modernizaciju prometne infrastrukture Vojnog (Novog) Siska. Manojlo (Emanuel) Maravić rođen je 23. lipnja 1823. godine u Drežnici. Otac Demetar Maravić bio je major u carskoj vojsci Vojne krajine. Manojlo je krenuo očevim stopama i završio austrougarsku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Postao je vojni časnik i služio u više pukovnija Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Istaknuo se u ratu protiv Talijana 1848. godine i nakon toga postao kapetan IV. slunjske krajiške pukovnije. Do 1859. bio je bojnik Brodske pukovnije, potpukovnik Prve banske pukovnije, a od 1861. Druge banske pukovnije. Sljedeće godine je promaknut u čin pukovnika i postaje zapovjednik Druge banske pukovnije u Petrinji. 1868. godine napredovao je u brigadira, 1869. godine u general-majora, a 1876. godine u podmaršala. Koliko je bio cijenjen u vojnim redovima govori i činjenica da je bio nositelj odličja Viteza reda željezne krune, jednog od najvažnijih odlikovanja u Habsburškoj Monarhiji u razdoblju 19. i početka 20. stoljeća. Pukovnik Maravić nije ostavio trag samo u vojnoj djelatnosti, već se istaknuo u svojoj borbi i nastojanjima da gospodarski unaprijedi područje Petrinje, Siska i čitave Banovine. U Sisku je pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća bila smještena jedna satnija petrinjske pukovnije i Maravić, kao pukovnik II. banske pukovnije često je boravio u Vojnom Sisku. Svakodnevno je promatrao radnike koji su na leđima prenosili vreće žita s lađa preko Lađarske ulice sve do obližnjih žitnih skladišta. Odlučio je nekako pomoći radnicima i olakšati im težak i mukotrpan posao. Izgradio je cestu na desnoj obali Kupe, uredio kupsku obalu, izgradio obalne utvrde i nasipe te prilazne stube u svako skladište. Ubrzo nakon toga, 1862. godine sagrađen je drveni most koji je povezivao lijevu i desnu obalu Kupe, odnosno Civilni i Vojni Sisak te puštena u promet željeznička pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak. U čast pukovniku Maraviću za sve što je učinio, 1863. godine trgovci Vojnog Siska podižu spomenik na Žitnom trgu. Bio je to prvi javni spomenik u povijesti grada Siska, a na njemu stoji natpis: „Manojlu Maraviću, pukovniku C.K. II. Banske pukovnije, vitezu Reda gvozdene krune, zahvalni Trgovački zbor sisački povodom sagrade ceste uz obalu Kupe, dne 1. listopada 1863.’’ Tijekom više od sedamdeset godina svoga postojanja spomenik pukovniku Maraviću propao je i utonuo u zemlju. 1934. godine pušten je u promet novi kupski most, sagrađen od kamena i opeke, i zamjenjuje dotadašnji stari drveni most. Novi most svojim dubokim utokom u Žitni trg u potpunosti mijenja izgled i namjenu trga, a spomenik Maraviću postaje suvišan i uklanja se s tog mjesta. Sljedećih 75 godina bio je smješten na „privremenoj lokaciji’’ na obali Kupe u Pogorelcu, u blizini Žitnog magazina, zaklonjen od pogleda i zaboravljen. Većina Siščana nije znala za njegovo postojanje. Desetljećima izložen vremenskim neprilikama spomenik se blago nagnuo i utonuo polovicom svoje visine u tlo. Spomenik pukovniku Maraviću je od izuzetne važnosti. On je jedini sačuvani spomenik grada Siska iz druge polovice 19. stoljeća i upisan je u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Stoga je bilo nužno odati mu zasluženu počast i dati dostojno mjesto u gradu na kojem će biti vidljiv svima. Krajem 2009. godine Grad Sisak donosi odluku o njegovoj obnovi. Spomenik je otkopan i prebačen u prostor Velikog kaptola, gdje započinje njegova restauracija na kojoj su radili stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda. Iduće godine je donesena odluka da će se spomenik postaviti u Ulici Ruđera Boškovića, nedaleko Starog mosta, a natpis će biti okrenut prema rijeci Kupi. Svakom prolazniku je sada dostupan i vidljiv. Jasmina Sučić OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

Literatura: Marojević, I. (1998.) Sisak Grad i graditeljstvo. Sisak: Dom kulture kristalna kocka vedrine. Migotti, B. (2011.) Godišnjak gradskog muzeja Sisak. Sisak: Gradski muzej Sisak. Pajtlar, V. (2015.) Bijela lađa kroz povijest. Sisak: IMPERIALS GUSTO d.o.o.

Sisačka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstva i jedna je od najstarijih na području današnje Hrvatske. Iako nije poznata godina osnutka, niti kakva je bila prva kršćanska zajednica u tadašnjoj rimskoj Sisciji (tako se Sisak zvao u to vrijeme), sačuvani brojni ostaci materijalne kulture svjedoče o živoj kršćanskoj zajednici, poput novca, nakita, sarkofaga, brojnih natpisa, lampa, svjetiljki… Sačuvani materijalni izvori nalaze se u muzejima gradova Zagreba, Budimpešte, Beča i naravno Siska. Neki od sačuvanih materijalnih izvora stare Sisačke biskupije su: Tabula Peutengeriana s prikazom Rima i Siscije Arheološki park Siscia in situ ispred Katedrale Rimski privjesak pronađen u Sisku Relikvijar iz Grada (Italija), 5. stoljeće, s prikazom svetog Kvirina Ulomak pluteja ukrašen pleterom, 9. stoljeće, pronađen u Sisku Pozlaćeno raspelo, 11. stoljeće, pronađeno u Sisku Brončana ranokršćanska svjetiljka u obliku janjeta s kristogramom (takozvana Kvirinova svjetiljka) Brončana svjetiljka u obliku janjeta, koja se čuva u sisačkom Gradskom muzeju, smatra se jednim od najljepših uporabnih predmeta, koje su koristili kršćani na ovim prostorima u prvim stoljećima kršćanstva. Ova izuzetno lijepa svjetiljka, posebna je po svom obliku, po ukrasu kojeg nosi i po vrhunskoj izradi. Napravljena je od bronce i malih je dimenzija, visoka je samo 8 centimetara. Na okruglom profiliranom postolju je tijelo svjetiljke, koje je napravljeno stilizirano, u obliku janjeta s naglašenim runom. S jedne strane je otvor za stijenj, a na suprotnoj strani je pognuta glavu janjeta, koja nosi kristogram. Kristogram je znak sastavljen od latiničnih slova x i p, a prema nekim interpretacijama naziva se još i Hi Ro, jer x i p su početna slova imena Isusa Krista na grčkom jeziku – Hristos. Naime još u vrijeme ranog kršćanstva, u tim prvim stoljećima, upotrebljavalo se Kristovo ime kao monogram, sastavljen od jednog ili više slova, jednog ili više Kristovih imena. U početku je to bilo zbog tajnosti ispovijedanja kršćanstva, a kasnije zbog likovnosti i monumentalizacije Kristovog imena. Ovaj znak se ponekad susreće i pod nazivom Konstantinov monogram. Predaja kaže kako je rimski car Konstantin Veliki u noći uoči odlučujuće bitke usnuo san, u kojem mu je rečeno da će pobijediti, ako na svoje stjegove stavi ovaj znak. Car je to i učinio i pobijedio je svog protivnika u Rimu. Nakon toga je 313. godine donio proglas, kojim je priznao kršćane ravnopravnim svim drugim rimskim građanima i omogućio im javno ispovijedanje svoje vjere. Svjetiljka u obliku janjeta koja nosi kristogram, jedna je od velikog broja predmeta s kršćanskim oznakama koji su pronađeni u Sisku. Svi ti predmeti svjedoče o jakoj i mnogobrojnoj kršćanskoj zajednici u rimskoj Sisciji, u kojoj je bilo i sjedište biskupije. Najpoznatiji biskup je sveti Kvirin, koji je umro mučeničkom smrću početkom 4. stoljeća, prije proglasa iz 313. godine. Mateo Hasanagić OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 6. razred MŠ Budaševo Mentorica: Paula Vukčević

Izvori: 1. Biočić, A. (2005.) Sisački abecedarij. Sisak: Aura. 2. Braičić, Z. Sisak grad uspona i padova. //Meridijani, 99,12 (2005), str. 40-51. 3. Čakširan, V. (2022.) Brodarska baština Siska na starim razglednicama i fotografijama iz zbirki Gradskog muzeja Sisak. Sisak: Gradski muzej Sisak 4. Miletić-Čakširan, I.; Čakširan, V. (2012.) Zaštita industrijske baštine grada Siska na primjerima Tvorničkog kompleksa Segestice, zgrade Munjare i Starog mosta. [citirano: 2023-11-23]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/173713 5. Pajtlar, V. Strižić, Z. (2022.) Priče s obala Kupe i Save - ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna. Sisak: Turistička zajednica grada Siska; Gradska galerija Striegl. 6. Šustić, I. (1982.) Spomenici revolucionarnog radničkog pokreta NOB-a i socijalističke revolucije na području općine Sisak. Sisak: Muzej Sisak 7. Rukopisna ostavština Fabijana Kovača. (2008) Sisak: Gradski muzej Sisak. 8. Mrežna stranica Turističke zajednice grada Siska. [citirano: 2023-11-23]. Dosupno na: https://tzg-sisak.hr/znamenitosti/

Razvojem trgovine i prometa u Sisak se slijeva velik broj trgovaca, lađara i lučkih radnika. Javlja se potreba za gostionicama i svratištima. Krajem 18. i početkom 19. st. na području Kaptolskog (Civilnog) Siska postoji nekoliko ugostiteljskih objekata i svratišta: Rimska pivnica s velikim podrumom, gostionica na kat – Lovački rog, drvena krčma na mjestu Velikog kaptola, gostionica i svratište Mali kaptol na obali Kupe, hotel Toplak u blizini željezničkog kolodvora, svratište Lloyd u blizini pristaništa na rijeci Kupi, hotel K caru austrijanskom u Vojnom Sisku. 1830. godine otvoreno je svratište Veliki kaptol u kojem je 1839. godine izvedena prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku Juran i Sofija ili Turci pod Siskom, književnika Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Mali Kaptol je jedan od najdugovječnijih ugostiteljskih objekata u Sisku, koji je tu funkciju zadržao do danas. Sagrađen je krajem 18. st. i smatra se jednim od najstarijih zidanih objekata u središtu grada. Služio je kao svratište za smještaj lađara. Investitor gradnje zgrade bio je zagrebački Kaptol, tadašnji feudalni vlasnik Kaptolskog (Civilnog) Siska na lijevoj obali Kupe. Zgrada je jednokatnica s vrlo strmim krovištem. Smještena je između rijeke Kupe i ceste, licem okrenuta prema Rimskoj ulici, a leđima prema rijeci. Tijekom godina doživjela je mnogo arhitektonskih izmjena i dogradnji. Tlocrt je pravilan i simetričan. Prizemljem od glavnog ulaza do ulaza prema Kupi prolazi hodnik iz kojeg se lijevo i desno ulazi u prostorije. Drveno strmo stubište vodi na kat, a zatim na tavan. Tlocrt prvog kata odgovara prizemlju, odnosno raspored prostorija je identičan onome u prizemlju. Južno i zapadno pročelje prema Kupi zadržali su svoj prvotni izgled, a sjeverno pročelje je tijekom šezdesetih godina 19.st. doživjelo dogradnju. Glavno istočno pročelje prema Rimskoj ulici u prizemlju ima pet prozorskih otvora i ulaz u sredini, a na katu šest prozorskih otvora. Dogradnja na južnom pročelju ima veće prozore i terasu okruženu ogradom. Do danas je Mali kaptol zadržao ulogu ugostiteljskog prostora u prizemlju i sjedišta Turističke zajednice grada Siska na katu. Tijekom 20. st. doživio je dvije adaptacije početkom sedamdesetih godina 20. st. i 1994. godine. Na južnom pročelju zgrade postavljen je 1978. godine sunčani sat, djelo sisačkog akademskog slikara Slave Striegla kojeg je izradio u radionici akademskog kipara Želimira Janeša. Zgrada Malog kaptola je oštećena u potresu i 2023. godine je započela konstrukcijska obnova. Sunčani sat je skinut i pohranjen u Gradskoj galeriji Striegl. Maja Abramović OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad

Literatura: Maroević, Ivo. 1998. Sisak grad i graditeljstvo, Dom kulture Kristalna kocka vedrine. Sisak.

Razvojem trgovine i prometa u Sisak se slijeva velik broj trgovaca, lađara i lučkih radnika. Javlja se potreba za gostionicama i svratištima. Krajem 18. i početkom 19. st. na području Kaptolskog (Civilnog) Siska postoji nekoliko ugostiteljskih objekata i svratišta: Rimska pivnica s velikim podrumom, gostionica na kat – Lovački rog, drvena krčma na mjestu Velikog kaptola, gostionica i svratište Mali kaptol na obali Kupe, hotel Toplak u blizini željezničkog kolodvora, svratište Lloyd u blizini pristaništa na rijeci Kupi, hotel K caru austrijanskom u Vojnom Sisku. 1830. godine otvoreno je svratište Veliki kaptol u kojem je 1839. godine izvedena prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku Juran i Sofija ili Turci pod Siskom, književnika Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Mali Kaptol je jedan od najdugovječnijih ugostiteljskih objekata u Sisku, koji je tu funkciju zadržao do danas. Sagrađen je krajem 18. st. i smatra se jednim od najstarijih zidanih objekata u središtu grada. Služio je kao svratište za smještaj lađara. Investitor gradnje zgrade bio je zagrebački Kaptol, tadašnji feudalni vlasnik Kaptolskog (Civilnog) Siska na lijevoj obali Kupe. Zgrada je jednokatnica s vrlo strmim krovištem. Smještena je između rijeke Kupe i ceste, licem okrenuta prema Rimskoj ulici, a leđima prema rijeci. Tijekom godina doživjela je mnogo arhitektonskih izmjena i dogradnji. Tlocrt je pravilan i simetričan. Prizemljem od glavnog ulaza do ulaza prema Kupi prolazi hodnik iz kojeg se lijevo i desno ulazi u prostorije. Drveno strmo stubište vodi na kat, a zatim na tavan. Tlocrt prvog kata odgovara prizemlju, odnosno raspored prostorija je identičan onome u prizemlju. Južno i zapadno pročelje prema Kupi zadržali su svoj prvotni izgled, a sjeverno pročelje je tijekom šezdesetih godina 19.st. doživjelo dogradnju. Glavno istočno pročelje prema Rimskoj ulici u prizemlju ima pet prozorskih otvora i ulaz u sredini, a na katu šest prozorskih otvora. Dogradnja na južnom pročelju ima veće prozore i terasu okruženu ogradom. Do danas je Mali kaptol zadržao ulogu ugostiteljskog prostora u prizemlju i sjedišta Turističke zajednice grada Siska na katu. Tijekom 20. st. doživio je dvije adaptacije početkom sedamdesetih godina 20. st. i 1994. godine. Na južnom pročelju zgrade postavljen je 1978. godine sunčani sat, djelo sisačkog akademskog slikara Slave Striegla kojeg je izradio u radionici akademskog kipara Želimira Janeša. Zgrada Malog kaptola je oštećena u potresu i 2023. godine je započela konstrukcijska obnova. Sunčani sat je skinut i pohranjen u Gradskoj galeriji Striegl. Maja Abramović OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, 7. razred PŠ Topolovac Mentorica: Magdalena Cvek Brnad