Pablo Neruda i analiza pjesme

Pablo Neruda

Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Pablo Neruda

Ljubavna pjesma

Analiza

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je hoće približiti moj pogled je ište. Moje srce je ište, a ona nije uz mene. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Pablo Neruda

Klara Šanko i Karla Šćiran, 4.g.