BASIC SHAPES DOSSIER

ABDULAH SIDRAN

• Abdulah Sidran bosanskohercegovački je pjesnik, prozaik i filmski scenarist.
• Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet je pohađao u Sarajevu.
• Uređivao je omladinske listove i časopise.

Do aprila 1992. bio je zaposlen na TV Bosne i Hercegovine, kao "vodeći dramaturg". U književnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju "šezdeset-osmaškom".

Njegova poezija je izraz otpora apstrakcionizmu prethodne generacije modernista. Programski ekspliciran "realizam" ("Pjesma mora biti tačna po svemu, a precizna u izrazu" ) u Sidranovoj pjesmi se ipak ostvaruje kao platonističko prepoznavanje vječnih i univerzalnih iskustava ljudske egzistencije.

Zbirke pjesama su :

• "Morija"
• "Šahbaza"

• "Kost i meso"
• "Sarajevska zbirka"
• "Bolesti od duše"
• "Sarajevski tabut"

Njegove poznate pjesme su:

• "Bivši drugari"
• "Zapis o Čudu"
• "Bosna"
• "Djevojčica iz Ulice Prkosa"
• "Hoće li išta o meni znati"

• "Planeta Sarajevo"
• "Sarajevske priče"
• "Zašto tone Venecija"

Osim što je pjesnik, Sidran je jako poznat po filmovima za koje je pisao scenarije. Najpoznatiji su "Sjećaš li se Dolly Bell" , "Otac na službenom putu" i ”Kuduz”.

Za svoje zbirke pjesama Sidran je nagrađen brojnim nagradama, među kojima su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Zmajeva nagrada i značajna Nagrada slobode francuskog PEN-a.Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Živi i radi u Sarajevu.

"Ja ništa nisam vidio prvi put!"

ZAPIS O ČUDU

Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela i ja netom selim u sjećanje taj pokret, i već ne vidim kako rukom sklanjaš kosu sa čela nego se sjećam tog pokreta, sjećam se: ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela. Ti kažeš, glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama: “Napolju je oluja”, i nešto što nisam ja, ali u čemu me ima, itekako, seli u sjećanje taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam kako te čujem, kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama, sjećam se večeri, i glasa što govori “Napolju je oluja”. A još je napolju oluja, i još traje veče, jednako kao što traje i život, kojeg eto kao da ne živim, već kao da ga se sjećam, poput glasa kojim govoriš “Napolju je oluja”, glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš, poput ruke koje se sjećam, dodirujući je prvi put.

Sidranov Zapis o čudu je zapravo anamneza ili sjećanje njegove duše koje je oživljeno kroz ljubav i trenutke zaljubljivanja.Sve što pjesnik vidi, čuje, osjeća,sve se podudara sa već stvorenim idealom, odnosno znanjem da će taj trenutak upravo izgledati tako, pa ga pjesnik i prepoznaje.

Tako fraza koju često imamo priliku čuti "duše su se srele" ne govori o upoznavanju duša, jer duše se već poznaju, nego o njihovom ponovnom susretu, odnosno prepoznavanju, iako se ljudi tek upoznaju.

• Pokret ruke je zapravo sudbina, igra slučajnosti koja nije slučajna.

• Gust pramen kose predstavlja sve ono što ju je skrivalo od njega, sve ono što je moralo "da se makne" (ili prođe) da bi oči ugledale i prepoznale dušu.

• Plamen svijeće je ljubav, mali svjetionik u moru posrnulih pokušaja, iskra bez koje lica u tami večeri tj. života , bivaju bez boja.

• Oluja napolju predstavlja prolaznost koje trenutno nismo svjesni, ali u kontekstu pjesme to je ono što ili ugasi ili rasplamsa vatru.

• Život predstavlja vrijeme koje nam je dato, vrijeme u kojem nam je uvijek ljepše ono što je prošlo

• Sjećanje je ono što uljepšava prošlost i sve ono što se neće ponoviti u jednom životu

• "Ja ništa nisam vidio prvi put!" - govori da se pjesnik kroz čitav život samo prisjeća onoga što je njegova duša već poznavala, ali zaboravila