HRVATSKA LEGENDA
POČETAK
ORANJE DIVA DRAGONJE
Dubravko Horvatić
Tamo na sjeveru Istre, gdje se danas stere krševita Ćićarija, u davna, drevna vremena – priča nam legenda – bilo je veliko jezero. Oni koji su živjeli u njegovoj blizini, imali su uvijek vode na pretek, ali se zato u ostaloj Istri oskudijevalo vodom. Nigdje nikakva izvora, ni potoka, ni rijeke… Žeđala je zemlja, žeđalo je blago, žeđali su ljudi, pa ni bilje nije moglo rasti u bezvodnoj zemlji. Zato je sva ostala Istra bila slabo naseljena. A oko jezera ljudi su pak vrvjeli kao mravi, te su tako gusto naseljeni smetali jedni drugima. Kad bi se voda iz jezera mogla potjerati prema moru – znali su – bio bi to spas za sve njih. Naselili bi se duž te vode, pa bi se kraj oko jezera rasteretio, jer ostali bi krajevi postali plodni. Ali kako to učiniti, kako potjerati vodu preko brda i dolina?
U golemoj špilji nedaleko od jezera živio je stari div Dragonja. Bio je dobrodušan i pomagao je ljudima kad god bi mogao. Pri gradnji kuća valjao je veliko kamenje iz planine, nosio na plećima cijele borove ili hrastove, koje bi istrgnuo iz zemlje zajedno s korijenjem, a najčešće je u golemim posudama nosio vodu onima koji su se nastanili podalje od jezera. Nagrada za cjelodnevni trud divu Dragonji plaćala se volom, dvama janjcima i dvjema bačvama vina. Vola bi div pojeo za ručak, a janjce za doručak i večeru. Jednu bačvu vina potrošio bi nakon doručka i večere, a drugu bi iskapio poslije ručka. Time su bili zadovoljni i div i mještani oko jezera.
Vidio je Dragonja da se ljudi muče s vodom, da su se svi stisnuli oko jezera, a uokolo pusta zemlja, pa je odlučio da im pomogne. Jednoga dana rekao je glavarima da će potjerati dio vode iz jezera do mora. Izorat će dugu brazdu, a njome će poteći rijeka. Ali, za takvo oranje treba mu barem šezdeset volova, jer treba zaista svojski povući kako bi ralo, koje će Dragonja zariti duboko u tlo, uzmoglo zasjeći široku i duboku brazdu. Štoviše, Dragonja se obvezao da će sam iskovati velik, velik plug s golemim lemešom. Nagodili su se da će za nagradu dobiti sve volove s kojima bude orao.
Sutradan u zoru počeo je Dragonja plužiti. Bilo je to naporno oranje, jer valjalo je krivudati između stijenja i zaobilaziti ponore. Dragonja je vitlao dugim bičem iznad šezdeset volovskih leđa i s vremena na vrijeme podvikivao da bi volovi što jače povukli. A brazdom za njima tekla je voda, tekla je rijeka. Navečer je Dragonja stigao s volovima do mora. I rijeka je navečer utekla u more… Ljudi su se odmah naselili uz obale rijeke. A rijeku su prozvali Dragonja, prema divovu imenu.
Nakon nekog vremena Dragonja je odlučio da izore još jednu brazdu, da stvori još jednu rijeku. I opet se nagodio s glavarima da će orati s pomoću šezdeset volova, te da će mu svi volovi pripasti, kad rijeku dovede do mora. Orao je div Dragonja cijeli dan, a za njim je nastajala rijeka. Tekla je polagano, mirno, pa su je ljudi, koji su se oko nje naselili, nazvali Mirna.
Kad je Dragonja izjeo sve volove, i one od prvog i one od drugoga oranja, prihvatio se, opet za istu nagradu, i oranja treće brazde, stvaranja treće rijeke. Ali, sada nije krenuo zapadnim smjerom prema moru, kao onda kad su za njim potekle Dragonja i Mirna, nego je krenuo prema jugu. Ovo je oranje bilo teže i napornije od dva prethodna, jer na putu mu se ispriječilo više stijenja i više ponora, pa je stalno morao krivudati. A uz to, tlo je bilo tvrdo, puno kamenja, pa je brazda bila plitka. Kad je stigao pod kulu pazinskog grada, u središtu Istre, to je zapazio gradski kapetan, te ga izgrdio.
– Ej, Dragonja, ne ćeš dobiti volove! Nisi napravio nikakvu rijeku! Dragonja se razljutio na te riječi, ispregnuo volove, a plug prebacio preko ramena. I pošao natrag prema jezeru. A voda je potekla sve do kule, te je preplavila dolinu. Pazinjani su počeli zapomagati i vikati za divom. – Stani, Dragonja! Zaustavi vodu! Nismo ti mi ništa skrivili! Zastao je dobroćudni Dragonja i vratio se, gazeći vodu do koljena. Udario je nogom o tlo, te napravio veliku rupu u koju je otekla sva voda. Tako je nastala rijeka ponornica Fojba. A to ime znači kršku jamu, odnosnu ponikvu ili vrtaču.
kraj
Oranje diva Dragonje
Croatian Academic an
Created on February 11, 2022
Start designing with a free template
Discover more than 1500 professional designs like these:
View
Tarot Presentation
View
Vaporwave presentation
View
Women's Presentation
View
Geniaflix Presentation
View
Shadow Presentation
View
Newspaper Presentation
View
Memories Presentation
Explore all templates
Transcript
HRVATSKA LEGENDA
POČETAK
ORANJE DIVA DRAGONJE
Dubravko Horvatić
Tamo na sjeveru Istre, gdje se danas stere krševita Ćićarija, u davna, drevna vremena – priča nam legenda – bilo je veliko jezero. Oni koji su živjeli u njegovoj blizini, imali su uvijek vode na pretek, ali se zato u ostaloj Istri oskudijevalo vodom. Nigdje nikakva izvora, ni potoka, ni rijeke… Žeđala je zemlja, žeđalo je blago, žeđali su ljudi, pa ni bilje nije moglo rasti u bezvodnoj zemlji. Zato je sva ostala Istra bila slabo naseljena. A oko jezera ljudi su pak vrvjeli kao mravi, te su tako gusto naseljeni smetali jedni drugima. Kad bi se voda iz jezera mogla potjerati prema moru – znali su – bio bi to spas za sve njih. Naselili bi se duž te vode, pa bi se kraj oko jezera rasteretio, jer ostali bi krajevi postali plodni. Ali kako to učiniti, kako potjerati vodu preko brda i dolina?
U golemoj špilji nedaleko od jezera živio je stari div Dragonja. Bio je dobrodušan i pomagao je ljudima kad god bi mogao. Pri gradnji kuća valjao je veliko kamenje iz planine, nosio na plećima cijele borove ili hrastove, koje bi istrgnuo iz zemlje zajedno s korijenjem, a najčešće je u golemim posudama nosio vodu onima koji su se nastanili podalje od jezera. Nagrada za cjelodnevni trud divu Dragonji plaćala se volom, dvama janjcima i dvjema bačvama vina. Vola bi div pojeo za ručak, a janjce za doručak i večeru. Jednu bačvu vina potrošio bi nakon doručka i večere, a drugu bi iskapio poslije ručka. Time su bili zadovoljni i div i mještani oko jezera.
Vidio je Dragonja da se ljudi muče s vodom, da su se svi stisnuli oko jezera, a uokolo pusta zemlja, pa je odlučio da im pomogne. Jednoga dana rekao je glavarima da će potjerati dio vode iz jezera do mora. Izorat će dugu brazdu, a njome će poteći rijeka. Ali, za takvo oranje treba mu barem šezdeset volova, jer treba zaista svojski povući kako bi ralo, koje će Dragonja zariti duboko u tlo, uzmoglo zasjeći široku i duboku brazdu. Štoviše, Dragonja se obvezao da će sam iskovati velik, velik plug s golemim lemešom. Nagodili su se da će za nagradu dobiti sve volove s kojima bude orao.
Sutradan u zoru počeo je Dragonja plužiti. Bilo je to naporno oranje, jer valjalo je krivudati između stijenja i zaobilaziti ponore. Dragonja je vitlao dugim bičem iznad šezdeset volovskih leđa i s vremena na vrijeme podvikivao da bi volovi što jače povukli. A brazdom za njima tekla je voda, tekla je rijeka. Navečer je Dragonja stigao s volovima do mora. I rijeka je navečer utekla u more… Ljudi su se odmah naselili uz obale rijeke. A rijeku su prozvali Dragonja, prema divovu imenu.
Nakon nekog vremena Dragonja je odlučio da izore još jednu brazdu, da stvori još jednu rijeku. I opet se nagodio s glavarima da će orati s pomoću šezdeset volova, te da će mu svi volovi pripasti, kad rijeku dovede do mora. Orao je div Dragonja cijeli dan, a za njim je nastajala rijeka. Tekla je polagano, mirno, pa su je ljudi, koji su se oko nje naselili, nazvali Mirna.
Kad je Dragonja izjeo sve volove, i one od prvog i one od drugoga oranja, prihvatio se, opet za istu nagradu, i oranja treće brazde, stvaranja treće rijeke. Ali, sada nije krenuo zapadnim smjerom prema moru, kao onda kad su za njim potekle Dragonja i Mirna, nego je krenuo prema jugu. Ovo je oranje bilo teže i napornije od dva prethodna, jer na putu mu se ispriječilo više stijenja i više ponora, pa je stalno morao krivudati. A uz to, tlo je bilo tvrdo, puno kamenja, pa je brazda bila plitka. Kad je stigao pod kulu pazinskog grada, u središtu Istre, to je zapazio gradski kapetan, te ga izgrdio.
– Ej, Dragonja, ne ćeš dobiti volove! Nisi napravio nikakvu rijeku! Dragonja se razljutio na te riječi, ispregnuo volove, a plug prebacio preko ramena. I pošao natrag prema jezeru. A voda je potekla sve do kule, te je preplavila dolinu. Pazinjani su počeli zapomagati i vikati za divom. – Stani, Dragonja! Zaustavi vodu! Nismo ti mi ništa skrivili! Zastao je dobroćudni Dragonja i vratio se, gazeći vodu do koljena. Udario je nogom o tlo, te napravio veliku rupu u koju je otekla sva voda. Tako je nastala rijeka ponornica Fojba. A to ime znači kršku jamu, odnosnu ponikvu ili vrtaču.
kraj