historija

JUŽNOSLAVENSKE ZEMLJE POD MLETAČKOM, HABSBURŠKOM I OSMANSKOM VLAŠĆU, DUBROVAČKA REPUBLIKA

start

sadržaj

8. Dalmacija pod mletačkom upravom

1.

Južnoslavenske zemlje u sastavu Habsburške monarhije

2.

9. Dubrovačka republika

3.

10. Dubrovačka republika Južnoslavenske zemlje u sastavu OC Skadarski sandžak Hvala

4.

11.

5.

12. 13.

6.

7. Južnoslavenske zemlje

južnoslavenske zemlje u sastavu habsburške monarhije

Za vrijeme sultana, Sulejmana I Kanunija, osmanska vojska je pobjedom na Mohačkom polju 1526. godine uspjela zauzeti veći dio Ugarske u čijem se sastavu našla i Hrvatska. Istovremeno sa najvećim osmanskim osvajanjima u srednjoj Evropi učvrščuje se Habsburška država.

Ferdinand Habsburški se tom prilikom obavezao da će u pograničnim zamkovima držati po hiljadu konjanika i dvije hiljade pješaka u svrhu odbrane Hrvatske od osmanskih provala. Ove sukobe iskoristio je sultan Sulejman I Kanuni, te je 1529. godine zauzeo Budim, nakon čega preduzima neuspješnu opsadu Beča. Zauzeće srednje Ugarske omogućilo je stvaranje Budimskog ejaleta 1541. godine. U borbama protiv Osmanlija istakli su se i neki hrvatski velikaši, u prvom redu grof Nikola Zrinski, koji je 1566. godine odhranio grad Siget, od daleko nadmoćnije osmanske vojske.

Spomenik Zrinskom i Slejmanu I u blizini Sigeta

Crkvena reformacija u južnoslavenskim zemljama nije uzela maha kao u ostalim državama srednje i zapadne Evrope. Njenom širenju odlučno su se suprotstavili Katolička crkva, Habsburgovci i većina plemstva. Hrvatski sabor donio je poseban zaključak kojim je na teritoriju Hrvatske bila priznata i dozvoljena samo Katolička crkva.

Položaj stanovništva u južnoslavenskim zemljama pod habsburškom vlašću bio je izuzetno težak. Osim stalnih osmanskih upada u kojima je stradao veliki broj žitelja, naročito pograničnih mjesta, stanovništvo je trpjelo i zbog nasilja i otimačine plačeničke vojske, uvodenja novih poreza i povećanja kuluka. Ovim su najviše bili pogođeni seljaci, zbog čega je došlo do seljačkih ustanaka,

U slovenskim zemljama je reformacija počela hvatati korijenje zahvaljujući djelovanju Primoža Trubara koji je prevođenjem crkvenih knjiga na kranjski govor i uvođenjem novog pravopisa postavio temelje slovenskoj književnosti. U Ljubljani se formirala protestantska općina sa gimnazijom u kojoj se predavalo narodnim jezikom što je doprinijelo jačanju slovenske nacionalne svijesti i ujedinjavanju naroda. Pograničnu oblast Hrvatske naselila je plaćenička vojska dovedena u svrhu odbrane od osmanskih provala - Vojna krajina. Ovaj pogranični pojas je postepeno i u sudsko-upravnom pogledu izdvojen i organiziran kao poseban vojno-politički teritorij.

južnoslavenske zemlje

dalmacija pod mletačkom upravom

U doba mletačke vlasti, Dalmacija ekonomski nije napredovala. Tokom ovog dugotrajnog perioda u Dalmaciji nisu podizane škole, gradene ceste ili na neki drugi način pomagan razvoj privrede. Mlečani su putem svog poreskog i trgovačkog sistema u prvom redu nastojali što više eksploatirati Dalmaciju, Sedamnaesto stoljeće ovom području donijelo je strahovito stradanje i glad, što je bilo posljedica dugotrajnog Kandijskog rata (1645-1669), kojeg su Mlečani vodili protiv Osmanlija. Iako je bio dugotrajan, rat je donio samo manje pomjeranje granica, a Mletačka vlast u Dalmaciji se prošila na Klis, Poljice i Makarsku krajinu.

Unutrašnji sukobi oko ugarskog prijestolja omogućili su Mlečanima da pocetkom 15. stolječa ovladaju Dalmacijom. Od tada pa sve do pada Mletačke republike, Dalmacija je ostala pod njenom vrhovnom vlašću. U početku je teritorij Dalmacije zahvatao uski pojas uz obalu Jadranskog mora, ali se vremenom i opadanjem osmanske moći, proširio na račun Kliškog sandžaka.Njegov mandat je trajao tri godine, a sjedište vlasti bilo je u Zadru.

dubrovačka republika

Jedina južnoslavenska država, koja je u ovom periodu uspjela očuvati nezavisnost bio je Dubrovnik. Dubrovčani su plaćali godišnji tribut osmanskom sultanu priznavajući njegovu vrhovnu vlast Istovremeno su uspjeli isposlovati zaštitu Španije. Vješta diplomatija je, uz povoljan geografiki položaj, omogućila Dubrovačkoj republici da igra zapaženu ulogu u odnosima izmedu balkanskih naroda i zapadne Evrope. Najveći neprijatelj i trgovački konkurent Dubrovniku bila je Venecija. Svoj maksimum dubrovačka trgovina dostiže u 16. stoljeću kada je njegova trgovačka flota brojala 200 brodova ukupne nosivosti od 25 000 tona.

U 17. stoljeću Dubrovačka republika je postepeno slabjela i priznavajući i dalje vrhovnu vlast sultana, postepeno se priklanjala Habsburškoj monarhiji. U austrijsko-osmanskim ratovima u I st., njene trgovačke kolonije na Balkanu, kao glavni izvor prihoda, gotovo su u potpunosti uništene. zbog čega je dubrovačka privreda trpjela velike gubitke.Zemljotres iz 1667. godine nanio je dubrovačkoj privredi katastrofalne štete od kojih će se teško oporaviti. Samo zahvaljujući svojoj spretnoj diplomatiji, Dubrovnik je uspio sačuvati nezavisnost sve do 1806. godine kada ga je zauzeo Napoleon Bonaparte.

južnoslavenske zemlje u sastavu osmanskog carstva

Novim osvajanjima propale su nade u obnavljanje Srpske despotovine. Osvojene zemlje Osmanlije su proglasili državnom svojinom. Zemlja je dijeljena na posjede različitih veličina koji su dodjeljivani spahijama. I prije dolaska Osmanlija bilo je slučajeva da su se ljudi pojedinačno ili u skupinama odmetali od zakona i skrivajući se po šumama i planinama pljačkali trgovce koji su prevozili bogate tovare. Hajdučija je u doba austrijsko-osmanskog rata prerasla'u oružani ustanak u kojem se protiv osmanskih odreda uz hajdučke čete borio i narod. Međutim, ovi ustanci su ubrzo ugušeni.

Nastojeći osigurati mir unutar osmanskih posjeda, sultan Sulejman I je 1557. godine obnovio Pećku patrijaršiju, dajući joj pravo ubiranja crkvenog poreza od srpskog stanovništva. Crkva je stekla veliki ugled i uživala široku autonomiju, te ubrzo postala predvodnik u borbi protiv osmanske vlasti. Zbog toga je polovinom 18. stoljeća Pečka patrijaršija ponovno ukinuta, a umjesto nje na položaje crkvenih starješina došli su grčki fanarioti.

skandarski sandžak

Skadarski sandžak je osnovan 1867. godine spajanjem Skadarskog i Debarskog sandžaka. Skadarski sandžak je osnovan nakon osmanskog osvajanja Skadra u opsadi 1478—1479. godine. Velidi dio Zete je pripojedni Skadarskom sandžaku 1499. Ova teritorija je 1514. godine izvojena iz Skadarskog sandžaka i od nje osnovan novi nezavisni Sandžak Crne Gore, kojim je vladao Skenderbeg Crnojević. Kada je on preminuo 1528, Sandžak Crne Gore je spojan sa Skadarskim sandžakom u jedinstvenu administrativnu jedinicu sa određenim stepenom autonomije.

Skadarski vilajet 1912. i početkom 1913. godine osvalaju države pripadnice Balkanske lige tokom Prvog balkanskog rata. Teritorija Vilajeta je 1914. godine postala dio Kneževine Albanije, na osnovu mirovnog ugovora potpisanog na Londonskoj konferenciji 1913. godine.

hvala na pažnji!

I2

Lamija Ismić