EFEKAT STAKLENE BAŠTE

Efekat staklene bašte

Prezentaciju radila: Homarac Alma VIII-1

Efekat staklene bašte je izraz za zagrijavanje planete Zemlje nastalo poremećajem energetske ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači Zemljina površina. Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne može od površine Zemlje da bude poslano u svemir, već ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija dio (37-39%) energije koju Sunce direktno šalje (pojam pod nazivom albedo), dok ostatak (zračenje manjih talasnih dužina) pada na tlo i zagrijava ga, a tlo potom emituje infracrvene zrake (manjih talasnih dužina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir.

Međutim, ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zračenje, doći će do povećanja temperature u atmosferi. Sunce šalje energiju raznih talasnih dužina, i dobar dio toga stigne do Zemljine površine, te doprinosi stvaranju i održavanju svog života na Zemlji, a dio tog zračenja potom biva poslano u svemir i priroda je u ravnoteži. Ako nešto zadrži dio tog zračenja, ravnoteža se kvari i nastaju problemi. Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom gasovi staklene bašte, a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrijavanje.

Efekat nastaje na sličan način kao u stakleniku, gdje Sunčevi zraci vidljivog i ultraljubičastog dijela spektra prodiru kroz staklo i griju tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne može proći kroz staklo, zadržava se unutra i tlo ostaje zagrijano. Usljed toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan njih. Na isti način se ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja će se ponašati kao stakleni krov.

Razlog koji dovodi do efekta staklene bašte, usljed kojeg dolazi do zagrijavanja površine Zemlje drugačiji je od onog u staklenoj bašti, gdje do zagrijavanja dolazi usljed smanjene cirkulacije vazduha i miješanja zagrijanog vazduha, a ne zbog same apsorbcije Sunčevog zračenja. Gasovi staklene bašte su: Vodena para (H2O) Ugljen dioksid (CO2) Metan (CH4) Azot (I)-oksid (N2O) Sumpor heksafluorid (SF6) Koncentracija ovih gasova u atmosferi (osim vodene pare) raste usljed čovjekovog djelovanja.

Posljedice porasta temperature

• Posledice porasta tempreature za 1,5 — 4,5 °C na 100 — 150 godina
• Topljenje polarnog leda
• Porast nivoa mora
• Povećanje isparavanja mora i povećanje oblačnosti
• Smatra se da je zbog ekstremnog povećanja temperatura živi svijet na Zemlji sve ugroženiji
• Sve više izumiru razne biljne i životinjske vrste.

Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji se dobijaju iz prirode te se mogu obnavljati; danas se sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema okolini. Najčešće se koriste energije vjetra, sunca i vode. Tehnologije obnovljivih izvora energije: Snaga vjetra Snaga vode Upotreba solarne energije Biogorivo Tečno biogorivo Kruta biomasa Biogas Geotermalna energija

Tehnologije obnovljivih izvora energije

Većina tehnologije obnovljivih izvora energije se na direktan ili indirektan način napaja iz Sunca. Sastav Zemljine atmosfere je uravnotežen tako da je toplotno zračenje u svemir jednako pristiglom sunčevom zračenju što rezultira određenim energetskim stupnjem unutar Zemljinog atmosferskog sastava. Hidrosfera (voda) upije veći dio dolazećeg zračenja. Najviše zračenja se apsorbira pri maloj geografskoj širini u području oko ekvatora, ali se ta energija raspršuje u obliku vjetrova i morskih struja po cijeloj planeti.