Razvoj antičke drame

rAZVOJ ANTIČKE DRAME

MATURSKI RAD IZ BOSANSKOG JEZIKA

Učenica : Ilvana Halilović Mentor : prof. Nermin Muslić

Gimnazija Dobrinja

Sarajevo, april 2021. godine

"U staroj Grčkoj su se po prvi put ispoljile stvaralačke snage ljudskog duha i to tako skladno i uzvišeno da se više nikada nije ponovilo"

.03

Prvi počeci drame

• Kada bi preveli samu riječ “drama” s grčkog jezika, ona bi značila – radnja.
• Pod dramom se u širem smislu misli na svako djelo kojem je cilj prikazivanje na pozornici bez obzira na samu karakteristiku drame. Iz tog razloga drama može biti i komedija i tragedija.
• Grčka je drama najbolje rezultate dala u 5. stoljeću prije Krista.
• Drama je književna vrsta teksta napisanog u dijalozima. Kroz dramu se prikazuju govorni sukobi likova.

Tri jedinstva

Jedinstvo radnjenema isprepletanja dviju ili više usporednih radnji

Jedinstvo vremena

Jedinstvo mjesta radnja se odvija na jednom mjestu

radnja se mora dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku

.05

Početak pozorišta

Dioniz, grčki bog vina

Prvi počeci pozorišta bile su vezane obredne svečanosti u čast boga Dioniza (bog vina i proljeća) Dioniz kojeg su drugi bogovi kaznili zato što je bio sin obične žene i koji je stoga morao ići u carstvo mrtvih, ali je svako proljeće ponovo oživljavao i radovao se životu.

Bog Dioniz

Početak pozorišta

.06

Hor – koji je pjevao i svojim pjesmama slavio Dioniza i oplakivao njegova stradanja. Veseli skup ljudi – koji su razuzdanim igrama pratili one dijelove obreda u kojima se proslavljalo ponovno oživljavanje. Iz tih svečanosti postepeno su se razvile u staroj Grčkoj

.07

Izgled pozorišta

Pouzdano se zna da se kazalište nalazilo na padini obronka i da je gledalo prema otvorenom krajoliku. Orkestra se prostirala na dodnjem kraju redova sjedala. Ispred pozornice nalazila se kolonada koja je podsjećala na hram ili palaču.

Pozorište

.08

Do 4. stoljeća prije Krista glumci su nastupali na orkestri zajedno sa horom. Uostalom uloga hora gubi značenje tijekom povijesti tragedije. Poslije iz krova kolonade nastaje ono što mi danas nazivamo pozornicom. Valja se podsjetiti na to da je grčko kazalište, poglavito u Ateni, od početka pa sve do punog razvoja i propasti bilo pučko pozorište

Tragedija

Riječ tragikos u vezi je s riječju TRĀGOS = jarac, Aristotelova riječ TRAGÕ(i)DÌA sastavljena je od tragos = jarac i aôidé = pjesma - u doslovnom smislu riječi znači "jarčeva pjesma.

Na sačuvanim slikama na vazama, vođa satira i njihov otac Silen (Papasilen) prikazan je kao starac s jarčjom bradom, odjeven u odijelo posuto vunenim pahuljicama što je označavalo jarčju kožu.

Mit o Dionizu

Titani su htjeli da unište Dioniza, pa da bi osujetili uticaje raznih magijskih moći kojim je raspolagao, dali su mu igračke da se igra.. Iznenađen Dioniz je pokušao nekoliko puta da se prebrati u razne životinje i tako umakne titanima, ali je na kraju ipak bio uhvaćen u obličju bika i ubijen. Titani su njegovo tjelo raščerečili, skuhali u kotlu i pojeli parče po parče, samo im je srce izmaklo, srce iz kojeg se Dioniz ponovo rodio.

Mit o Dionizu

Karakteristike tragedije

PROLOG

Grčka tragedija je imala ove dijelove

EKSOD

PROLOG - dio prije ulaska hora. Mogao se sastojati od monologa ili dijaloga. PAROD - pjesma koju je pjevao hor ulazeći u orkestar. EPIZODIJ - glumčevi pristupi horu, razgovor glumca i ostali dijalozi STAZIMI - stajaće pjesme hora koje dijele jedan epizodij od drugoga EKSOD - završni dio drame.

TRAGEDIJA

PAROD

STAZIMI

EPIZODIJ

.12

Uvođenje glumaca

Nastanak tragedije kao dovršene forme prepisuje se pjesniku Tespisu, a njeni najvredosniji rezultati ostvareni su u djelima Eshila, Sofokla i Euripida. Tespis uvodi prvog glumca. Uvođenjem prvoga glumca nije još postala tragedija nego tek satirska drama. Prema Aristotelu iz te satirske drame u kojoj je napušten smiješan govor razvila se tragedija. Aristotel navodi da je Eshil uveo drugoga, a Sofoklo trećega glumca.

Prvu nagradu - BRŠLJANOV VIJENAC – dobivali su jednako horovođa, autor, i protagonist. Treća nagrada bila je jednaka porazu. Zapisnici o nagradama i pobjedama spremali su se u državni arhiv, a poslije urezivali u mramor

TRAGIČARI

SOFOKLE

EURIPID

ESHIL

496. godine pne

455. pr. Kr.

525. godine pne

„ Mudrost se osvaja patnjom.“ „ Bog voli da pomogne onome koji teži da pomogne sam sebi.“ „ U ratu je istina prva žrtva“

„Sve su svoje vrijeme“ „ Najveća sreća je ona koju nismo očekivali“ „Lijenost je početak svakog zla“

„U nevolji nam je miliji pouzdan prijatelj, nego mornaru mirno more poslije oluje.“ „Strašne su mase ako ih vode loše vođe“

.13

Komedija

Kod starih Grka, ovaj termin je označavao dramska djela šaljivog karaktera koja su bila izvođena u čast velikih svečanosti (naročito onih svečanosti posvećenih kultu boga Dionisa), a u kojima je i hor uzimao učešća. Dakle, razvila se iz pučkih obreda koji su se odvijali ujesen kada se točilo mlado vino, grupe mladića(komos) na otvorenim su prostorima pjevali pjesme rugalice i izvodili šale na račun svojih sugrađana. Antička komedija je u staroj Grčkoj uz tragediju i satirsku igru, bila jedan od tri žanra pozorišne scene.

Komedija je vrsta ili oblik drame u kome se na smiješan način prikazuju životne mane i nedostaci. Komediju možemo podijeliti :1. Vrsti 2. Temi radnje 3. TRADICIONALNO

2.

3.

1.

Komedija karaktera Komedija intrige Komedija konverzacije Komedija situacije

Stara komedija Srednja komedija Nova komedija

• groteska – kada autor želi prikazati nešto neprirodno • satira – kada se želi neku pojavu ili karakter ismijati i osuditi

Tradicionalno

Tema radnje

Vrsta

.04

Stara komedija

Aristofan grčki komediograf uz Kratina i Eupolida, kanonski predstavnik stare atičke komedije, najznamenitiji grčki komediograf uopće. U svojim prvim komadima Aristofan razvija tip političke komedije naslijeđen od Kratina, zabavljajući se na račun pokvarenih ili nesposobnih političara kojima je povjerena sudbina države: u Aharnjanima. .

Aristofan

.02

Srednja komedija

U srednjoj komediji teme su uglavnom parodično –mitološke, svakodnevni život, ali i ljubavne teme. Koriste se likovi poput hetera i kuhara. Glavni predstavnici bili su Antifan, Aleksid i Anaksandrid. Ovo je vrsta atičke komedije koja je doživjela procvat oko polovice IV. st. pr. Kr. Kritika političkih i društvenih prilika ublažena je, zaplet i karakteri pomnije su oblikovani, što je otvorilo prostor za pojavu nove atičke komedije

Antifan

Nova komedija

Posljedna, nova atička komedija, koja je bila najveći uzor autorima koji su pisali rimske komedije trajala je otprilike od 330. godine pr. n. e. do 260. godine pr. n. e. Nova atička komedija je komedija morala i intriga, a teme su ljubavne, svakodnevni, obiteljski, društveni život. Nema fantastičnih elemenata i političkih tema, autori se manje u svojim djelima rugaju sugrađanima.

Menandar, glavni predstavnik nove antičke komedije, rođen je 342. godine pr. n. e. Napisao je oko stotinu komedija, a sačuvane komedije su: „Parničari“, „Djevojka sa Sama“, „Djevojka odrezane kose“, „Štit“.

HVALA VAM NA PAŽNJI

Pitanja?