CRKVENI RASKOL 1054.

Crkveni raskol, naziv za razdvajanje kršćanske Crkve na Zapadnu i Istočnu. Kao nadnevak raskola uzima se 16. VII. 1054., kada je papinski poslanik Humbert donio u Carigrad bulu o izopćenju carigradskoga patrijarha Cerularija. Događaju su prethodile razne trzavice, osobito za vrijeme carigradskoga patrijarha Focija (Fotije), i stoljetni sukobi između Rima i Carigrada na crkvenom, političkom i kulturnom planu.

Car Izak I. Komnen, vrlo uzrujan čitavom situacijom, poslao je Cerularija u progonstvo, gdje je ovaj i umro. Međutim jedinstvo crkava nije nikada više uspostavljeno: izopćeni biskupi su nastavili rukopolagati nove biskupe, koji su upravljali mjesnim crkvama - u otvorenom nepoštivanju pape u Rimu.

Legat pape Lava IX. kardinal Humbert položio je 16. srpnja 1054. na oltar crkve svete Sofije bulu kojom izopćuje Cerularija i neke druge grčke biskupe (ne i čitavu istočnu Crkvu), a Cerularije je na to izopćio papu, tad već pokojnoga.

Crkveni raskol 1054. koji je podijelio Crkvu na katoličku i pravoslavnu, dogodio se za vrijeme vladavine carigradskoga patrijarha Mihajla I. Celularija i pape Lava IX.

16. srpnja 1054. kulminirao je raskol između istočne i zapadne Crkve. Ovu kulminaciju neki nazivaju veliki raskol, odnosno velika šizma.

Papa Leon IX. poslao je 1054. izaslanstvo u Carigrad

Novi carigradski patrijarh je Mihaejlo Celularije (1043.)

Međucrkvena napetost doživljava vrhunac u prvoj polovici jedanaestog stoljeća.

UDALJAVANJE

ISTOKA I ZAPADA