MYP2 Prosenjak

MYP2 pronašao je inspiraciju u Divljem konju Božidara Prosenjaka....

Sadržaj

Sloboda - Katja B.

Divljina - Fran M.

Sloboda - Fran K.

Duhovnost i mudrost - Nina B.

Sloboda - Gea L.

Priroda - Leon B.

Sloboda - Luka M.

Divljina - Fran Š.

Thank you!

Sloboda je nešto najljepše što si čovjek može zamisliti i imati. A biti slobodan znači da možeš reći što misliš, živiš u miru, možeš se školovat, hodati vani, da možeš izabrati svog partnera, svoju religiju i svoj način života. Sloboda može imati drugačije značenje ovisno u kojoj kulturi živiš. Na primjer u centralnoj Aziji roditelji često daju svoju kćer za udaju sa dvanaest godina. Te djevojčice nemaju prava odlučiti žele li se udati za tu osobu ili ne. One tim brakom postaju nečije vlasništvo. Drugi primjer bi bio da djeca od pet godina koji žive u Indiji rade po cijele dane ni za kakav novac. Oni isto nemaju pravo izabrati hoće li raditi ili ne. Normalno djeca te djece će raditi istu stvar kao što su i njihovi roditelji radili, a u nekom drugom dijelu bi ta djeca išla u vrtić ili školu i igrala bi se sa svojim prijateljima. Na zemlji nažalost ne mogu svi ljudi biti slobodni. U knjizi “Divlji konj” priča se o životu jednog konja i koliko mu je važna sloboda. Tijekom knjige on nije uvijek slobodan nego zarobljen kod konjokradice. Sloboda mu je toliko važna da ju sanja, priča i rže sa drugim konjima. Kad je slobodan, on je sretan, druži se i priča sa svojim prijateljima, kupa se, jede travu i živi normalan konjski život. Kad je zarobljen, jako se boji pa priča drugim konjima svoje lijepe snove koje ih uznemiruju. Nikad nisam razmišljala kakav je život konja koji nije slobodan, ali nakon čitanja ove knjige shvatila sam da nije toliko lagan koliko sam mislila da je. Nisam nikad prije suosjećala sa konjem onoliko koliko jesam kad sam čitala ovu knjigu.

Divlji konj, glavni lik istoimenoga romana Božidara Prosenjaka, divljinu doživljava kao sve oko njega, divljina je sav slobodan prostor u kojem je on, cijeli život ga zove ta divljina zato što vjeruje da divljina posjeduje pravu slobodu, sloboda koju cijeli život bez nade traži vjerujući da je to njegovo pravo zvanje, da je to njegov krajnji cilj, biti slobodan. Cijelo djetinjstvo je živio u divljini, ali tek kada je postao dio gospodareva imanja, tek tada je počeo cijeniti tu divljinu i nadajući se za njom, čak kada ga je divljina odbila, ozlijedila, umalo koštala života nikada nije odustajao, cijeli svoj život je proveo vjerujući da je u divljini njegov pravi spas, i nakon svih puta kada ga je gospodar spasio, još uvijek ga nije u potpunosti prihvatio. Stalno je bježao sa imanja, stalno je radio istu pogrešku, tek je poslije vidio što ga je koštalo, ta želja i vezanje za takvu iluziju koju je cijeli život pokušavao postići, sloboda. Na kraju svoga života vidi da nema pravoga cilja, nema jedan konkretan odgovor na pitanje „koja je poanta života“, tek tada vidi da je odgovor na to pitanje što god mi želimo da bude, tada vidi svoju pravu divljinu, tada je napustio svoje stare ciljeve I našao svoje pravo „ja“, što je bio gospodar, našao je samoga sebe u gospodaru, povjerovao mu je i oslonio sa na njega, tako je počeo cijeniti sve oko sebe, prihvatio je i divljinu na drugi način, kao nešto sporedno, nije mu više bio cilj sloboda koju je vidio u divljini, nego odanost gospodaru.

Sloboda je hodati kad ti se hoda. Sloboda je putovati kad ti se putuje. Sloboda je ići u školu i družiti se s prijateljima. Sloboda je zagrliti baku i djeda. Sloboda je spavati u miru bez straha. Neke smo od ovih stvari ponekad doživljavali kao obvezu i nismo znali koliko smo sretni.  Nismo o tome razmišljali dok nam netko nije rekao da to više ne možemo raditi. Prvi put smo osjetili što znači ne biti potpuno slobodan. Iako znam da to nije zauvijek, ne mogu ni zamisliti kako je to kad nisi slobodan. Kad ne možeš slobodno živjeti, slobodno misliti, slobodno govoriti. Na bilo koji način biti ograničen i zatvoren. Ali jesu li svi slobodni ljudi i sretni ljudi? Je li nam sad jasno koliko nam malo treba za sreću i da sloboda znači živjeti naše živote bez straha i ograničenja. Bez straha od rata, bez straha od potresa, bez straha od bolesti, bez straha od smrti. Ne smijemo to zaboraviti i moramo se toga sjetiti kad sve ovo prođe. Moramo biti sretni jer možemo samostalno djelovati i donositi odluke bez da nas drugi ograničavaju, ali moramo i paziti kako koristimo slobodu. Neki je ljudi zlorabe. Kad slobodno govore i time vrijeđaju nekoga, kad slobodno rade i tako štete nekom, kad slobodno pišu i tako nekom nanose bol. Prema slobodi moramo biti odgovorni. Svim ljudima je sloboda jako bitna i trebamo to poštovati i u odnosu s drugim ljudima, ali i s drugim živim bićima. Još uvijek su psi na lancu, a neke životinje zarobljene iz zabave.  Slobodno bacamo i smeće u prirodu i slobodno zagađujemo mora i rijeke. Pazimo kako živimo i kako koristimo našu slobodu jer to čini razliku među ljudima.

Duhovnost i mudrost su dvije riječi koje je jako teško opisati, nisu niti bića, niti stvari tako da ih svaka osoba može razumjeti na svoj način.Duhovnost nam pomaže da se nosimo s nesrećama i gubitcima. Kada pogledamo oko sebe ljude koji su se zadnjih mjeseci našli pogođeni potresima, čini se da su jakog duha jer ne odustaju od života. Morat će ponovo graditi kuće bez kojih su ostali, a osim novčanih sredstava bit će im potrebno puno nade i vjere. Puno je lakše osigurati tim ljudima materijalna dobra nego duhovna, iako svojom pažnjom i pomoći pokazujemo da imamo razumijevanja i osjećaja za njihovu tugu. Kada bih morala birati između neke stvari koja mi puno znači i osobe koju volim, uvijek bih izabrala ljubav i smijeh. Da bi ljudi, koji su doživjeli nesreću potresa, bili sretni i zadovoljni, moraju imati kuće i poslove. Za to moraju postojati mudri ljudi koji će dogovoriti gradnju i omogućiti ljudima da ostanu živjeti na tom području. Mudri ljudi su oni koj nam daju savjete pa bi tako i za područja pogođena potresom dobro došle osobe koje imaju znanja, prepoznaju probleme i mogu ponuditi korisna rješena. Čini mi se da bi za čovjekov život bilo najbolje kada bi se duhovnost i mudrost srele. Mudrost je rezultat istraživanja, proučavanja svijeta i zaključivanja, a na to ljude upravo navode duhovne vrijednosti kao sto su potraga za istinom i smislom.

Svaka osoba u sebi nosi svoj znak slobode. Za nekoga to znači da crta, piše, pjeva i pleše kako god poželi, za nekoga to znaci hodati slobodno ulicama grada, za nekoga je to slobodan izbor partnera i obitelji, za nekoga to znaci trčati slobodno livadama. Divlji konj se u romanu Božidara Prosenjaka želi osloboditi "zakona" i sam upravljati svojim životom. Tako se i svaka osoba želi osloboditi raznih pravila koje nam društvo nameće. Jesmo li uistinu slobodni? Ili i danas svatko ima svog "Gospodara" i mora poštivati "zakon". Iako imamo tu slobodu da trčimo livadama i pronađemo svoj mir, moderan svijet postavlja svoja pravila. Svako jutro se moramo ustati, umiti, obući i spremiti za školu, učiti i pisati domaće zadaće. Na taj način slijedimo nepisani zakon. Pokoravamo se pravilima koje nam je društvo postavilo. Ne možemo raditi sve što poželimo. Ali određena pravila moraju postojati kako ne bi zavladao kaos. Kao i divlji konj, moramo shvatiti da nas ta pravila štite i da je prava sloboda ona koja se skriva u našem srcu i umu. Sve dok imamo pravo izbora, kretanja, mišljenja i govora imamo slobodu da se izrazimo i sami kreiramo bolju budućnost za sebe i druge. Osjećaj slobode potreban nam je da budemo ispunjeni i sretni. Divlji je konj to tražio cijeli svoj život. Prošao je put pun uspona i padova , samo propitivanja i traženja samog sebe. Kako bi shvatili što sloboda znači za nas, moramo se i sami uputiti na taj put. Nitko nema odgovore na sva pitanja odmah na početku.

U svijetu je priroda nešto jako bitno jer da nema prirode, ne bi bilo drveća, a drveće je razlog zbog čega možemo disati i imati svježi zrak, ali mi ljudi uništavamo prirodu tako da ju zagađujemo i siječemo drveće te ne omogućujemo životinjama puno zraka te ih stavljamo u opasnost. Države koje su jako blizu naše države Hrvatske među najzagađenijim su državama, poput Francuske i Italije. Od 2017. godine jako je puno pažnje posvećeno temi zagađenja, prije 2017. godine od maksimalnog broja plastike je dosta išlo u more, a mi smo smanjili brojeve na još malo manje, što je pohvalno, ali nije dovoljno. U prirodi žive životinje kojima uništavamo domove i popunjavamo listu izumrlih vrsta. U moru ima životinja koji jedu to smeće koje mi bacamo i umiru. Godine 1986. se dogodila katastrofa Černobil, eksplodirao je nuklearni reaktor to nam je jako uništilo dijelove mora. Divlji konj iz istoimenog romana se volio šetati u prirodi i uživati u njezinim lijepim bojama i svježem zraku. Također živi blizu prirode i dobivao svu vodu i hranu. Priroda mu također nije bila baš veliki prijatelj. Iako mu priroda nije bas bila veliki prijatelj, Divlji konj se borio i preživljavao u prirodi. Priroda je dom svih životinja te ih trebamo čuvati i pružati im život kakav zaslužuju. Priroda je ljepota na ovom svijetu i ja mislim ta bi ju trebali jako čuvati i štititi od zagađenja jer ćemo vrlo brzo ostati bez prirode i žalit ćemo! Imamo i prirodne pojave koji uključuju potres koji nam je priroda donijela i uvukla katastrofu u Hrvatsku! Bez prirode ne bi bilo života i to je jedino bitno pa ju moramo jako čuvati i paziti dok ju imamo.

Divlji konj je lik koji nam želi dati odgovor na pitanja o različitim životnim situacijama koje nas prate tijekom života. On shvaća da život nije bajka, ne mazi ga ,ali jasno mu je da mora poštivati zakone života kako bi uspio. Njegov glavni cilj je sloboda koja za njega predstavlja nešto uzvišeno. On teži za njom i smatra da je sloboda najveće životno ostvarenje. Sama sloboda za njega ne predstavlja cilj kao takav, već osjećaj unutarnje snage svakog bića. Za Divljeg konja sloboda je smisao života za koji se vrijedi boriti. On smatra da nijedna žrtva nije prevelika kako bi postigli slobodu i nesalomljivost duha. Njegov snažan karakter pomaže mu u životnoj borbi i raznim preprekama na koje nailazi. On ne odustaje u svojoj borbi i bori se bez obzira na posrtanja i trenutne poraze. Smatra da izgubljena bitka nije i izgubljen rat. Svojom dobrotom i poštenjem pokazuje da je važno biti moralan jer se jedino tako možemo izboriti za čistoću svoje duše i obraza koji moraju ostati čisti i snažni kako bi savladali sve prepreke i poraze koji nas katkada čekaju u životu. Divlji konj nas uči što su zakoni koje moramo poštivati kako bi upoznali pravu sreću i prave vrijednosti te živjeli u skladu sa svima koje susrećemo na svom životnom putu.

Divlji konj doživljava divljinu kao mjesto svoje slobode, svoga doma u kojem može raditi što god poželi. Može pronaći nove prijatelje i trčati kroz šume bez prepreka i zaustavljanja u tuđi prostor. Mišljenja sam da konj jedino u divljini može pokazati sve svoje potencijale i čovjek, promatranjem konja u takvom okruženju, može uistinu shvatiti svu veličanstvenost prirode. Spoj divljine i konja pokazuje njegovu stvarnu narav, što u oku promatrača može izazvati jedino divljenje i poštovanje prema toj životini. Međutim, Divlji konj je izgubio puno voljenih stvari zbog divljine. Izgubio je jednog konja koji mu je značio sve u zivotu, izgubio je tatu zbog divljih zvijeri i tada je naučio da je život nepredvidiv i da se u životu ne događaju samo lijepi događaji. Divljina pred nas u životu stavlja izazove s kojima se ne susrećemo u svakodnevnom životu. To od nas zahtijeva domišljatost, snalažljivost i korištenje mašte kako bi iskoristili sve ono što nam divljina pruža, a što se ne vidi odmah. Tko god pročita ovaj roman, divljinu može shvatiti i proživjeti na drugačiji način. Za nekoga je divljina simbol slobode, za drugoga je simbol opasnosti, a za mene je divljina inspiracija za moju maštu i avantura putovanja bez granica na mjesta koja vjerojatno nikada neću posjetiti. U toj divljini mogu biti što hoću upravo kao i Divlji konj iz Prosenjakova romana.

Thank you!