Want to create interactive content? It’s easy in Genially!

Get started free

Kutija s violinom, Pavao Pavličić

martina.tunukovic

Created on January 25, 2021

Start designing with a free template

Discover more than 1500 professional designs like these:

Vaporwave presentation

Animated Sketch Presentation

Memories Presentation

Pechakucha Presentation

Decades Presentation

Color and Shapes Presentation

Historical Presentation

Transcript

Kutija s violinom

Pavao Pavličić

Pročitaj ulomak! Možeš to učiniti na stranicama koje slijede u ovoj prezentaciji ili ulomak potraži u svojoj čitanci, str. 176-178.

Braco i Tut podižu s popravka violinu svojega prijatelja Hrvoja koji je bolestan. Na povratku ih presretne automobil, iz njega iskoči čovjek koji ih napadne i pokuša oteti kutiju s violinom. Zahvaljujući snalažljivosti i slučajnomu prolasku policijskoga automobila, Braco i Tutuspiju pobjeći.

Trebalo je raspraviti večerašnji doživljaj, Hrvoje je zato rekao:– Braco, bio si nešto započeo… Kakva je tvoja pretpostavka? Zašto misliš da vas je napao?Braco je vratio svoje duge noge na stol, ruke zabacio iza potiljka, dok ga je Tut gledao s divljenjem. Braco je rekao:– Pa, nije baš nešto pametno… Pomislio sam: možda je kakva greška?– Ma kakvi, ma kakvi. – skakutao je Tut po sobi i vrtio se na peti. – Ja mislim da oni napadaju sve odreda… To je sigurno takva ulica, taj Prilaz… onaj mrak, i sve… To se sigurno tamo svaki dan događa…

Hrvoju su se zažarili obrazi, ali se nije znalo je li to od vrućice ili od razmišljanja. Čak su mu se i naočale malko zamaglile.– Ne tupi, bebac. – rekao je Braco i dalje s nogama na stolu. – Misliš da u tome Prilazu svaki dan otimaju djeci violine?– Ne bih se čudio. – ustoboči se mali.Hrvoje je trenutak odmahivao glavom. Ni on se nije slagao s Tutovim mišljenjem.– Onome tko jednostavno želi ukrasti nešto vrijedno – reče – bolje je da nekome drpi novčarku. – Točno. – reče Braco i dalje s nogama na stolu. – A s violinom je komplikacija. Dok je ukradeš, pa dok je poslije prodaš, pa pitanje koliko ćeš za nju dobiti.– A prema vašoj priči – nastavljao je Hrvoje zamišljeno – oni kao da su znali što traže. Stali su kod vas, pa navalili baš na Tuta… Čuj, ulični džepari obično nemaju auto i ne napadaju djecu…

Sad Braco skine noge sa stola, ustane i ushoda se po sobi. Tut je šetao za njim, nastojeći uhvatiti korak. Ali dugonja je bio brži, a i koraci su mu bili veći, tako da je Tut kraj njega sitno prebiraonogama kao da pleše kolo.– Oni su imali na umu točno nas. – reče Braco uvjereno. – Možda su nas vidjeli kako izlazimo iz radionice, možda su nas i pratili?– Violiiiina! – zapjeva Tut, pa otrči do prozora i zagleda se van, kao i uvijek kad je bio uzbuđen. – Violina. – cupkao je ondje.– Da. – kimne Hrvoje. – U pitanju je violina. Samo, nije mi jasno zašto. Moja violina ne vrijedi mnogo. Rista ju je kupio od nekoga znanca u Zagorju. Nije ni jako stara. Čak ju je i nosio nekome na procjenu… Kažu da nije ništa osobito.– Možda su nas s nekim zamijenili. – reče Braco. – Možda su mislili da mi nosimo neku drugu violinu, a ne ovu.Tut se okrene od prozora i zagleda se u njih. Kao da je bio malo razočaran što napad nije bio namijenjen njemu, nego nekom drugom.– A zašto to?

– Mogla je biti vrijedna. – reče Braco.Šutjeli su nekoliko trenutaka. Tut je otišao u kut sobe i stao ispred kutije s violinom koja je ondje stajala naslonjena. Malo ju je dodirnuo prstom, a onda joj okrenuo leđa. Hrvoje je skinuonaočale i brisao ih rubom plahte. Iznenada je rekao:– A možda ste vi i nosili vrijednu violinu?Zabuljili su se u njega. Znali su da nikad ne govori bez veze, ali s druge strane, čovjek je u temperaturi, može mu se učiniti da je njegova stara violina Stradivari.– Kako, kako, Hrvoje, kako? – upita Tut i odmakne se od kutije s glazbalom. – Kako?– Pa, tako. – reče Hrvoje. – Ako ste je, recimo, dobili greškom. Tut je prestao cupkati, a Braco je zgrabio svoj nos kao da se boji da mu ne pobjegne. Požurio je da objasni stvar, i sebi, iTutu koji je stajao kraj njega buljeći otvorenih usta, dok su mu se klempave uši sve više crvenjele.– Hrvoje misli – reče Braco polagano – da nam je majstor Fabris greškom dao neku vrijednu violinu, da je to netko primijetio…– Vlasnik? – uleti Tut.

– Ne vlasnik. – odmahne Braco. – On bi nas zamolio da mu je vratimo. Netko drugi. I, taj je onda pošao za nama, i onda je…Hrvoje je u krevetu kimao glavom, Tut nije. On je buljio u Bracu i vidjelo mu se po očima kako mu se u glavi kotačići vrte, a onda se okrenuo na peti i jurnuo u kut sobe.– Evo, evo, evo! – mumljao je.Brzo je položio kutiju na pod, otkopčao bravice i podigao poklopac. Opet ga je sklopio. Kad se okrenuo njima, u ruci mu je bila violina.– Daj! – reče Hrvoje.– Što kažeš? – upita Braco.– Reci, reci, Hrvoje. – molbeno je pentao Tut.Hrvoje ih pogleda dugo i žalosno. Onda spusti glazbalo na pokrivač.– Ovo je ona ista moja stara violina.

Bili su razočarani. Ali samo Tut je to pokazao. Hrvoje se trudio da svoje razočaranje prikrije, dok se Braco čak poslovno ushodao po sobi, kao da ništa nije ni bilo, kao da tek sada dolazi ono glavno.– Ta pretpostavka, dakle, otpada. – reče Braco. – Da vidimo dalje. Koja još mogućnost postoji?Ali nitko nije imao volje nagađati. Tut je zamišljeno prčkao po žicama violine, a Hrvoje je gledao na drugu stranu. On napokon reče:– Ne postoji više nikakva mogućnost. Ako vas nije napao radi violine, onda zašto? Sve je drugo blesavo.A htio je reći: ništa drugo ne obećava pustolovinu. Neće od toga biti ništa.Tut je to također osjećao. Žalosno je uzeo violinu i odnio je u kut sobe. Ondje je pažljivo otvorio kutiju pa je čučnuo pokraj nje i položio glazbalo u nju. U tome času je Hrvoje viknuo:– Tut, daj ovamo tu kutiju!

Tut se trgnuo i osvrnuo u nevjerici prema krevetu, a onda je ipak poslušao: uzeo je kutiju, onako otvorenu, s violinom u njoj, pa ju je pažljivo prenio do kreveta i položio na pokrivač.– Što je? – upita Braco.Hrvoje je prstima prelazio po zelenoj šari u unutrašnjosti kutije. Onda je podigao glavu i pogledao prijatelje, jednoga, pa drugoga. Rekao je:– Ovo nije moja kutija.Braco je odahnuo. Eto, ipak nešto. Ako je ovo kriva kutija, ako su je dobili greškom, ili zbog nečije namjere, onda je i napad time objašnjen. A ako ih je netko napao zbog kutije, onda to znači da se tu nešto krije. A ako se nešto krije, onda je na vidiku nešto uzbudljivo.

Lopovska uspavanka (ulomak)

KVIZ

provjeri koliko si pojedinosti upamtio/upamtila čitajući ulomak

RAZMISLI I ODGOVORI

  • Što saznaješ o okolnostima glavnoga događaja? Koje pojedinosti smatraš neobičnima?
  • Navedi moguće razloge pokušaja krađe. Koje su Hrvojeve, Bracine i Tutove pretpostavke?

ZAPIŠI

Pročitaj u čitanci objašnjenje pojma kriminalistički roman (str. 179) i dokaži da ulomak Kutija s violinom pripada kriminalističkome romanu.