S4L1HR - DISKURZIVNI OBLICI - ESEJ - KOMENTAR

DISKURZIVNI OBLICI

START

PONAVLJANJE - RASPRAVLJAČKI OBLICI

PONAVLJANJE - DISKURZIVNI OBLICI

CILJEVI

SADRŽAJ

IZVORI

CILJEVI

Svakodnevno smo okruženi različitim vrstama diskurzivnih tekstova. U ovom ćemo bloku utvrditi glavna obilježja i vrste diskurzivnih oblika. Svaka vrsta teksta iziskuje drugačiji pristup i stil pisanja. Usporedno s diskurzivnim oblicima prisjetit ćemo se obilježja funkcionalnih stilova standardnoga hrvatskoga jezika. Naposljetku pisat ćemo diskurzivni tekst prema zadanoj temi.

PLAN RADA

I. DISKURZIVNI OBLICI I FUNKCIONALNI STILOVI 1. RAZLIKOVNA OBILJEŽJA 2. VRSTE A) KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE - esej - putopis - raspravljački tekstovi > rasprava > prikaz - osvrt, kritika > recenzija - biografija - autobiografija - memoari - dnevnik B) PUBLICISTIČKE - feltjon - reportaža - polemika

• Komentar

+ info

DISKURZIVNI OBLICI

,,Budućnost ima više imena – za slabe zove se Nedostižno, za strašljive Nepoznato, a za hrabre Prilika.''

VIKTOR HUGO

DISKURZIVNI OBLICI

OBILJEŽJA

Ponovi i utvrdi.

Neka se djela po svojim oblicima nalaze između znanosti i književnosti. Sa znanošću ih povezuje analitički pristup temi, a s književnošću način obrade - umjetnički i stilski dotjeran. Takva se djela nazivaju diskurzivnim književnim oblicima.

U diskurzivne književne oblike ubrajaju se književno-znanstvene i publicističke vrste.

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

Znanstvena i umjetnička proza nisu uvijek jasno razlučene. Pogotovo je to vidljivo u suvremenoj književnosti jer u književna djela ulaze teme iz različitih znanosti - filozofije, povijesti, psihologije i drugih. Imajući to u vidu, možemo uočiti postojanje nekih vrsta koje se nalaze između književnosti i znanosti, tj. u sebi ujedinjuju značajke književnoga sa značajkama znanstvenoga teksta.

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

ESEJ

ŠTO JE ESEJ? Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.

Esej obrađuje različite teme iz života i znanosti. Temi se pristupa znanstveno, tj. na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali se u načinu obrade ogleda autorova sposobnost umjetničkog oblikovanja teksta, njegova osobnost i autorov specifičan stil.

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

MICHEL DE MONTAIGNE - ZAČETNIK ESEJA

1533. - 1592. francuski pravnik, filozof, političar i esejist

Francuski renesansni književnik i u pravom smislu homo universalis, začetnik je eseja kao književne vrste. Prve dvije knjige ,,Ogleda'' ili ,,Eseja'' objavio je u Bordeauxu 1580. Te je godine pošao na putovanje po Švicarskoj, Njemačkoj i Italiji, a u Rimu je ostao nekoliko mjeseci. Bio je izvrstan poznavatelj europske književne tradicije: Platona, Tita Livija, Herodota i Sv. Aurelija Augustina i druga. Eseje nije pisao ni prema kakvu planu, nije u njima želio razvijati unaprijed formuliranu filozofsku teoriju.

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

ESEJ - STRUKTURA

SAVJETI ZA PISANJE ESEJA

Struktura je eseja trodijelna:

1. UVOD - postavlja se teza eseja 2. RAZRADA - razradbeni ulomci (glavni dio eseja - raščlamba); argumentacija i oprimjerivanje 3. SINTEZA - funkcionalni zaključak

CITATNOST

Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste, potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje od: I. traganja za citatima za određenu temu II. uporabe citata u tekstu i to: a) tumačenjem citata b) uključivanjem citata u tekst za potkrepu vlastite tvrdnje

VRSTE ESEJA

KNJIŽEVNO-UMJETNIČKE VRSTE

RASPRAVA

USPOREDBA

INTERPRETACIJA

Usporedna ili komparativna raščlamba dvaju ili više tekstova razmatra najamnje dva teksta koja povezuje neko obilježje (npr. tematika, glavni motiv, književna vrsta, stilska epoha itd.). U eseju izražava se i osobni stav koji se temelji na književnoj naobrazbi. U radu se očekuje uočavanje problema, sličnosti i razlika među ponuđenim tekstovima.

Predložene teme u ovom tipu eseja odnose se na društvenu stvarnost. Predložene teme nisu nikada strogo književne, no mogu se ticati i čitatetljskog iskustva i odnosa prema književnosti i umjetnosti uopće. Raspravljački esej nikako ne očekuje jedinstveni odgovor. Dapače, očekjuje se predočavanje osobnoga kulturnoga iskustva, povezivanje s čitateljskim iskustvom te sposobnost rašlambe (analize) i usustavljivanja (sinteze).

Tumačenje se zasniva na analitičkom i sintetičkom izlaganju pojava, pojmova, predodžaba, univerzuma u prostornoj i vremenskoj dimenziji. Tumačeći - svijet zapravo identificiramo shvaćajući ga u cjelini ili u dijelovima. Tumačiti znači objašnjavati sebi i drugima sve spoznato o svijetu tvarnom i netvarnom, postojećem i izmišljenom.

+ info

+ info

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

BIOGRAFIJA

AUTOBIOGRAFIJA

PUTOPIS

U putopisu tema se razvija faktografskim opisom krajeva, ljudi i običaja, a pisac pritom uz činjenice iznosi vlastiti stav o onom što opisuje.

U autobiografiji autor ili autorica iznosi, uz podatke koji su poznati javnosti, pojedinosti iz svog života koji su poznati samo njemu ili njoj te svoja zapažanja i osjećaje. Piše se u prvoj osobi.

Biografija donosi opis nečijeg života. Piše se u 3. osobi i obično pruža uvid u podatke o toj osobi koji su poznati javnosti.

+ info

+ info

+ info

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

DNEVNIK

+ info

MEMOARI

U memoarima (sjećanjima) autor piše o značajnim događajima u kojima je izravno sudjelovao ili bio njihov suvremenik te o ličnostima iz svoje prošlosti. Često sadrže mnogobrojne biografske podatke, podatke iz političke i kulturne povijesti i drugu historiografiji zanimljivu građu. Da bi takav subjektivno obojen prikaz koji graniči s autobiografijom i sam poslužio kao povijesni dokument, nužna je kritička procjena piščeve vjerodostojnosti.

DNEVNIK

U dnevniku autor kronološkim redom zapisuje događaje, zbivanja te svoja razmišljanja i zapažanja. sU njem autor iznosi svjedočanstvo o stvarnim i događajima u koje je upleten njegov autor.

+ info

PUBLICISTIČKE VRSTE

FELJTON

Feljton ili podlistak donosi neku aktualnu temu iz područja umjetnosti, znanosti filozofije ili nekog drugog područja. Riječ je pojavama iz svakodnevnoga života koje se najčešće obrađuju na duhovit način, pristupačan prosječnome čitatelju. Često se objavljuje u stalnoj rubrici novina, a u današnje vrijeme i na raznim mrežnim platformama (npr. na mrežnim stranicama pojedinih novina i časopisa). Feljton najčešće u sebi ujedinjuje obilježja više stilova, što često ovisi o samom autoru, pa se tako u feljtonu mogu uočiti obilježja novinarskoga, književno-umjetničkoga i znanstvenoga stila.

FUNKCIONALNI STILOVI

PUBLICISTIČKE VRSTE

REPORTAŽA

Zasniva se na temeljnim novinarskim načelima aktualnosti, vjerodostojnosti, važnosti i zanimljivosti, ali se od drugih oblika novinarskog istraživanja i izvještavanja razlikuje autorovim osobnim pristupom i stilom, odnosno subjektivnošću i nastojanjem na dočaravanju ugođaja. Tematski se dijeli na ratnu, putopisnu, socijalnu i dr., a medijski se razlikuju novinske, radijske i televizijske reportaže. Televizijska reportaža vrsta je između izvještaja i dokumentarnog filma.

RASPRAVLJAČKI OBLICI

U današnje vrijeme raspravljački tekstovi javljaju se u različitim medijskim pojavnostima pa ih katkad možemo promatrati kao književno-znanstvene, a katkad kao publicističke vrste.

RASPRAVLJAČKI OBLICI

RASPRAVA

U raspravljačkim se tekstovima tumači, obrazlaže i prosuđuje na osnovi istinitih činjenica i dokaza (argumenata). Kao dokazi i potvrde mišljenja iznose se navodi/citati, dokumenti, statistički podatci, općeprihvaćene činjenice, spoznaje i vrijednosni sudovi. Rasprava se često pokreće oko neke postavljene teze ili tvrdnje, pa se sudionici odlučuju za ili protiv obrazlažući i argumentirajući svoje mišljenje. Može biti usmena ili pisana.

KOMPOZICIJA RASPRAVE 1. postavljanje teze (otkrivanje problema) 2. dokazivanje teze (rješavanje problema) 3. potvrđivanje ili odbacivanje teze (nalaženje rješenja)

RASPRAVLJAČKI OBLICI

POLEMIKA

Polemika je oštra pismena ili usmena rasprava između predstavnika različitih shvaćanja (npr. u znanosti, umjetnosti, filozofiji, politici), u kojoj se brane vlastita gledišta i kritički pobijaju protivnikova i niti jedna sukobljena strana ne odustaje od svojih stajališta.

TRAKTAT

Pisana rasprava koja pretpostavlja obradbu složenijih pitanja. U njoj se izmjenjuju ozbiljno koncipirani tekstovi, teze i njihova objašnjenja. Pisane se rasprave najčešće tiskaju u stručnim i znanstvenim časopisima. U znanosti taj se naziv koristi i za autorske tekstove koji pregledno, jasno i argumentirano postavljaju i obrazlažu neku tezu (na te se tekstove ne mora nužno odgovoriti).

UNIT 02 LOREM IPSUM DOLOR SIT

PROBLEMSKI ČLANAK

Problemski članak je pisani raspravljački tekst kojim autor upozorava na neki problem, nudi svoje razumijevanje problema te mišljenja i prijedloge o mogućnostima njegova rješavanja.

RASPRAVLJAČKI OBLICI

VRSTE PRIKAZA

KRITIKA • kritički prikaz • pisani ili usmeni prikaz • navodi provjerljive činjenice (kao osvrt) • analizira umjetničko djelo • uspoređuje djelo s istovrsnim djelima • procjenjuje vrijednost djela • može biti pozitivan ili negativan

OSVRT • obavijesni prikaz • češće pisani prikaz • daje provjerljive činjenice o djelu ili događaju: naslov djela, vrsta djela, ime i prezime autora, mjesto i vrijeme izdanja (ili izvedbe), naziv izdavača, kratak sadržaj, stvaralački postupci, značaj

PRIKAZ

Prikaz – vrsta teksta u kojemu se opisuje i predstavlja neko (najčešće umjetničko) djelo.

RASPRAVLJAČKI OBLICI

RECENZIJA

Pismena ocjena ili pismeni prikaz nekoga znanstvenog djela ili umjetničkog ostvarenja (recenzija knjige, kazališne predstave). Naglasak je na vrijednosnom sudu. Jedan je od glavnih oblika obavještavanja o sadržaju dokumenta; kritičko zauzimanje stava prema nekom dokumentu. Za recenziju je karakteristično da bezuvjetno ne teži prikazivanju svih važnih sadržaja dokumenta i za nju nije obavezno da bude kratka. Recenzija se sastoji od dva glavna dijela – jedan je namijenjen uredniku, a drugi autoru. Ocjenjivači od većine urednika dobivaju posebne obrasce u kojima se upisuju ocjene pojedinih vidova priloženog članka.

KOMENTAR

KOMENTAR

- novinarska vrsta u kojoj autor iznosi svoja razmišljanja, prosudbe o nekome događaju ili pojavi u društvu te ih obrazlaže i dokazuje objektivnim podatcima - smatra se vrhuncem novinarstva

OBILJEŽJA

- pri oblikovanju valja imati na umu: svrhu / namjenu teksta i publiku

IZBJEGAVAJ: ja mislim, moje je mišljenje, nisam siguran / sigurna, čini mi se…; služi se složenim rečenicama, apstraktnim pojmovima

KRITIČKI KOMENTAR - OBILJEŽJA, STRUKTURA I PRIMJER

KRITIČKI KOMENTAR

Kritički komentar je žanr akademskog pisanja koji ukratko sažima i kritički ocjenjuje rad ili koncept. Može se koristiti za analizu umjetničkih djela, istraživačkih radova ili čak teorija.

+ info

PRIMJERI OTUĐENOSTI U KNJIŽEVNOSTOSTI, NA FILMU I U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU (SAŽET IZBOR)

TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA

FILMOVI

ANTIKA I SREDNJI VIJEK

ZANIMANJA

RENESANSA

OSTALO

KLASICIZAM I ROMANTIZAM

REALIZAM I MODERNA

IZMEĐU 2 RATA I POSTMODERNIZAM

IZVORI

http://sikavica.joler.eu/drzavna-matura/eseji/upute-za-pisanje-eseja

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/zlatko-milisa/33806-z-milisa-sociopedagoske-poveznice-koronavirusa-i-socijalne-izolacije.html

https://www.enciklopedija.hr/

His ahttp://www.knjizevni-krug.hr/marulianum

http://hbl.lzmk.hr/

http://krlezijana.lzmk.hr/

Dujmović.Markusi, Književni vremeplov 1, Profil Klett, ZG, 2018.

Dujmović-Markusi, Pavić-Pezer, Fon-fon1, Profil Klett, ZG, 2018.

PUNO USPJEHA!