AEROBNA I ANAEROBNA RESPIRACIJA
START
Postoje dva osnovna tipa disanja: -aerobno disanje za koje je nužna prisutnost kisika, a koje je uobičajeno za sve eukariotske organizme -anaerobno disanje ili vrenje koje se zbiva u odsutnosti kisika
Aerobna respiracija ili stanično disanje je proces pretvorbe energije iz hrane.
Stanično disanje je niz metaboličkih procesa, kojima se iz hranjivih tvari poput glukoze kemijska energija pretvara u molekule ATP-a koje se dalje mogu upotrijebiti za sve stanične procese. Tijekom razgradnje molekule glukoze dio pohranjene energije oslobađa se kao toplina. Stanično disanje ili biološka oksidacija je razgradnja glukoze uz kisik u mitohondrijima do ugljikovog dioksida, vode i velike količine energije u obliku ATP-a. ATP je energetski bogata molekula, energiju pohranjuje u kemijskim vezama. Hrana je izvor glukoze, a kisik za aerobno disanje dobijemo plućnim disanjem i prenošenjem putem krvi do svih stanica.
+ info
Anaerobna respiracija ne koriste kisik, stvara energiju u obliku ATP-a. Događa se kada organizam nije u mogućnosti stanicama dopremiti dovoljnu količinu kisika za stanično disanje. Glukoza se bez kisika razgrađuje na mliječnu kiselinu i energiju Mliječna kiselina, koja se nakuplja u mišićnim stanicama uvjetuje pojavu umora i boli. Stanice se oporavljaju dubljim i bržim disanjem, kada više kisika i brža cirkulacija krvi, pomažu u razgradnji mliječne kiseline.
C6H12O6 (glukoza) → 2 CH3CHOHCOOH (mliječna kiselina)
ATP
adenozim trifosfat
+ info
Adenozin trifosfat ili ATP je glavno unutarstanično skladište energije. Stanica može normalno funkcionirati i obavljati redovne životne funkcije samo kad na raspolaganju ima dovoljnu količinu ATP-a tj. energije. Najveća količina ATP-a kod životinja nastaje u mitohondrijima u kojima se oslobađa energija potrebna za sintezu (stanično disanje). Kod biljaka, značajni proizvođači ATP-a su i kloroplasti u kojima se koristi energija fotosinteze.
+ info
Adenozin trifosfat građen je od: dušične baze adenina, monosaharida riboze i tri fosfata. Prvi je fosfat na ribozu vezan čvrstom kovalentnom vezom koja nije energetski bogata. Druga su dva fosfata međusobno vezana fosfatnom vezom, koja je vrlo bogata energijom. Tu energiju stanica dobiva hidrolizom fosfata.
+ info
U fosfatnim vezama energija se dobiva staničnim procesom fosforilacije. Fosforilacija je proces pri kojemu se na adenozin monofosfat (AMP) veže dodatni fosfat energetski bogatom vezom i nastaje adenozin difosfat (ADP), nakon toga još jedan fosfat se veže na drugi i nastaje treća energijom bogata fosfatna veza (dobivamo ATP). Proces fosforilacije odvija se u mitohondrijima uz enzim ATP-sintetazu, a energija koja se ulaže u veze je ona koja se dobiva iz staničnog disanja.
+ info
+ info
COMPARISON
Za svoje aktivnosti stanica troši energiju koju je pohranila u fosfatne veze pomoću hidrolize. Hidroliza ATP-a je proces obrnut od fosforilacije, pri kojem dolazi do pucanja zadnje fosfatne veze i odcjepljenja zadnjeg fosfata. Pri tome nastaje ADP, energetski siromašniji spoj koji sadrži samo jednu energijom bogatu vezu. Ako je stanici potrebno još energije ona odcjepljuje još jedan fosfat, puca i druga veza te se oslobađa energija koja je dalje potrebna stanici.
Sva živa bića na Zemlji koriste se energijom za život, za sve svoje životne procese. Energija omogućava rast, kretanje, razvoj i razmnožavanje. Većina organizama koristi se energijom pohranjenom u organskim kemijskim spojevima poput ugljikohidrata, lipida i proteina. Energija se ne može stvoriti niti uništiti, ona se samo pretvara iz jednoga oblika u drugi.
AEROBNA I ANAEROBNA RESPIRACIJA
Dragica Predrijevac
Created on January 17, 2021
Start designing with a free template
Discover more than 1500 professional designs like these:
View
Modern Presentation
View
Terrazzo Presentation
View
Colorful Presentation
View
Modular Structure Presentation
View
Chromatic Presentation
View
City Presentation
View
News Presentation
Explore all templates
Transcript
AEROBNA I ANAEROBNA RESPIRACIJA
START
Postoje dva osnovna tipa disanja: -aerobno disanje za koje je nužna prisutnost kisika, a koje je uobičajeno za sve eukariotske organizme -anaerobno disanje ili vrenje koje se zbiva u odsutnosti kisika
Aerobna respiracija ili stanično disanje je proces pretvorbe energije iz hrane.
Stanično disanje je niz metaboličkih procesa, kojima se iz hranjivih tvari poput glukoze kemijska energija pretvara u molekule ATP-a koje se dalje mogu upotrijebiti za sve stanične procese. Tijekom razgradnje molekule glukoze dio pohranjene energije oslobađa se kao toplina. Stanično disanje ili biološka oksidacija je razgradnja glukoze uz kisik u mitohondrijima do ugljikovog dioksida, vode i velike količine energije u obliku ATP-a. ATP je energetski bogata molekula, energiju pohranjuje u kemijskim vezama. Hrana je izvor glukoze, a kisik za aerobno disanje dobijemo plućnim disanjem i prenošenjem putem krvi do svih stanica.
+ info
Anaerobna respiracija ne koriste kisik, stvara energiju u obliku ATP-a. Događa se kada organizam nije u mogućnosti stanicama dopremiti dovoljnu količinu kisika za stanično disanje. Glukoza se bez kisika razgrađuje na mliječnu kiselinu i energiju Mliječna kiselina, koja se nakuplja u mišićnim stanicama uvjetuje pojavu umora i boli. Stanice se oporavljaju dubljim i bržim disanjem, kada više kisika i brža cirkulacija krvi, pomažu u razgradnji mliječne kiseline.
C6H12O6 (glukoza) → 2 CH3CHOHCOOH (mliječna kiselina)
ATP
adenozim trifosfat
+ info
Adenozin trifosfat ili ATP je glavno unutarstanično skladište energije. Stanica može normalno funkcionirati i obavljati redovne životne funkcije samo kad na raspolaganju ima dovoljnu količinu ATP-a tj. energije. Najveća količina ATP-a kod životinja nastaje u mitohondrijima u kojima se oslobađa energija potrebna za sintezu (stanično disanje). Kod biljaka, značajni proizvođači ATP-a su i kloroplasti u kojima se koristi energija fotosinteze.
+ info
Adenozin trifosfat građen je od: dušične baze adenina, monosaharida riboze i tri fosfata. Prvi je fosfat na ribozu vezan čvrstom kovalentnom vezom koja nije energetski bogata. Druga su dva fosfata međusobno vezana fosfatnom vezom, koja je vrlo bogata energijom. Tu energiju stanica dobiva hidrolizom fosfata.
+ info
U fosfatnim vezama energija se dobiva staničnim procesom fosforilacije. Fosforilacija je proces pri kojemu se na adenozin monofosfat (AMP) veže dodatni fosfat energetski bogatom vezom i nastaje adenozin difosfat (ADP), nakon toga još jedan fosfat se veže na drugi i nastaje treća energijom bogata fosfatna veza (dobivamo ATP). Proces fosforilacije odvija se u mitohondrijima uz enzim ATP-sintetazu, a energija koja se ulaže u veze je ona koja se dobiva iz staničnog disanja.
+ info
+ info
COMPARISON
Za svoje aktivnosti stanica troši energiju koju je pohranila u fosfatne veze pomoću hidrolize. Hidroliza ATP-a je proces obrnut od fosforilacije, pri kojem dolazi do pucanja zadnje fosfatne veze i odcjepljenja zadnjeg fosfata. Pri tome nastaje ADP, energetski siromašniji spoj koji sadrži samo jednu energijom bogatu vezu. Ako je stanici potrebno još energije ona odcjepljuje još jedan fosfat, puca i druga veza te se oslobađa energija koja je dalje potrebna stanici.
Sva živa bića na Zemlji koriste se energijom za život, za sve svoje životne procese. Energija omogućava rast, kretanje, razvoj i razmnožavanje. Većina organizama koristi se energijom pohranjenom u organskim kemijskim spojevima poput ugljikohidrata, lipida i proteina. Energija se ne može stvoriti niti uništiti, ona se samo pretvara iz jednoga oblika u drugi.