ALIENA PECUNIA

ALIENA PECUNIA

KRENI

Zbirka antičkog novca zaplijenjena u Ustaškom logoru Požega

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Uvod

Zbirka

AMZ

Logori

Ustaški logor

Sabirni logor

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Numizmatička zbirka AMZ-a

Temelji ove opsežne i vrijedne zbirke povezani su sa stvaranjem hrvatskoga Narodnog muzeja, kojemu početne godine sežu do prve polovice XIX. stoljeća, a njezin razvitak poklapa se i s razvojem numizmatike kao znanosti u Hrvatskoj. Slijedom mnogih godina, ondašnji Narodni muzej mijenja ime i smještaj, a istodobno se postupno profiliraju i pojedini odjeli kao zasebne cjeline. Taj je razvoj uvjetovao posebice velik dotok predmeta kulturne i povijesne baštine. Tako se jedan od njegovih odjela oblikovao kao današnji Arheološki muzej u Zagrebu. Među numizmatičkim predmetima ističe se mnoštvo staroga novca iz svih povijesnih razdoblja, što potvrđuje i današnje stanje u zbirkama. I danas je numizmatička zbirka ove ustanove po brojnosti i raznovrsnosti primjeraka najbogatija u zemlji, a ima i znatnu međunarodnu reputaciju. Numizmatička zbirka Arheološkoga muzeja u Zagrebu svojim je sadržajem bliža profilu kabineta. Naime, to je jedina zbirka koja vremenski prelazi granice arheoloških predmeta, pokrivajući i suvremeni materijal. Ona obuhvaća sljedeće cjeline: metalni i papirni novac, medalje, spomenice, plakete, značke, kolajne, markice i žetone. Najveći je dio novaca nađen na tlu Hrvatske, skupno ili pojedinačno. Danas zbirka sadrži preko četvrt milijuna predmeta, podijeljenih u 61 zbirku..

Ostava iz Zgruta, slavonski denari 14. st.

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Numizmatički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu, između više od četvrt milijuna predmeta, čuva – u sklopu Studijske zbirke rimskog carskog brončanoga novca – numizmatičku zbirku konfisciranu od strane režima kvislinške NDH tijekom Drugog svjetskog rata. Riječ je o jednoj cjelini koja je u prošlosti djelomično raspršena – dio predmeta raspoređen je u sustavnu zbirku (najreprezentativniji segment numizmatičkoga fundusa sustavno popunjavan od samoga začetka numizmatičke zbirke), a dio je čuvan u sklopu Studijske zbirke rimskoga carskog brončanog novca. Prema zapisniku od 16. rujna 1944. godine, Hrvatski državni muzej za umjetnost i obrt (današnji Muzej za umjetnost i obrt) predao je numizmatičku zbirku koja je u nj stigla iz Ureda za podržavljeni imetak Ministarstva državne riznice NDH Hrvatskom državnom arheoložkom muzeju (današnji Arheološki muzej u Zagrebu). Zbirku je predao upravitelj HDMUO-a Vladimir Tkalčić, a preuzeo u ime HDAM-a njegov upravitelj, Mirko Šeper. Predaji su prisustvovali i Olga Klobučar, kustosica HDMUO-a te Marcel Gorenc, kustos HDMUO-a.

Zapisnik o primopredaji numizmatičke zbirke Hrvatskom državnom arheoložkom muzeju od strane Hrvatskog državnog muzeja za umjetnost i obrt (AAMZ br. 241/1944)

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Benko Horvat

U zapisniku o primopredaji zbirke HDMUO-u dalje se spominje da je zbirku popisao Benko Horvat, osnivač i dugogodišnji predsjednik Numizmatičkog društva u Zagrebu te se kao privitak zapisniku donosi taj popis.Iz zapisnika je jasno da je Benko Horvat popis sačinio, odnosno dovršio, 1. kolovoza 1944. godine, dakle neposredno pred predaju zbirke HDMUO-u. U dopisu kojeg je B. Horvat predao zajedno s popisom („Popis starih novaca“), taj vrsni numizmatičar prepoznao je kako kovanice, koje je dobio na determinaciju od ustaških konfiskatora, „potiču jamačno iz jedne malene [dopisano rukom na tekstu pisanom na pisaćoj mašini] zbirke“. Čini se da Benko Horvat nije bio gorljivi pristaša ustaškog režima: „... Horvat se nije htio angažirati, a to nije htio ni za Numizmatičko društvo, u hrvatskoj nacionalnoj obnovi za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (sic)“ (A. Bauer, Hrvatsko numizmatičko društvo 1942.-1945., Numizmatičke vijesti 48, 1995, 5–7, citat sa str. 5).

Benko Horvat na medalji Antuna Augustičića (1938. god.)

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Kovanice su fizički bile upakirane u dva tipa omotnica: bež omotnice sa zaglavljem „Državno ravnateljstvo za ponovu“ (veći format) te sivoplave omotnice sa zaglavljem „Ministarstvo državne riznice / Odjel za državnu imovinu, navjere i dugove / Ured za podržavljeni imetak“ (manji format). Te omotnice su numerirane prema popisu Benka Horvata (na njima je zabilježen i broj predmeta), a kasnije su inventirane pod inventarnim oznakama AMZ-a. Razlika u nazivu ustanove na omotnicama odražava promjene u strukturi upravnih tijela koja su tijekom vladavine ustaškoga režima bila odgovorna za podržavljenu – tj. zaplijenjenu – imovinu. Ustanova je osnovana kao Državno ravnateljstvo za ponovu 24. lipnja 1941. god. Njezina zadaća bila je, između ostalog, preuzimanje imovine iseljenih osoba, u ogromnoj većini Srba, koja je time postajala državno vlasništvo NDH (kasnije je ovo Ravnateljstvo postalo Srpski odsjek Ureda za podržavljeni imetak).

Gotovo istovremeno, 1. srpnja, osnovano je i Državno ravnateljstvo za gospodarsku ponovu, koje je imalo slične zadaće i ovlasti, uključujući evidentiranje imovine Židova te njezinu konfiskaciju (kasnije je ovo Ravnateljstvo postalo Židovski odsjek Ureda za podržavljeni imetak), te koje je već 15. rujna spojeno s Državnim ravnateljstvom za ponovu u jednu ustanovu (pod potonjim nazivom). 1. siječnja 1942. godine ukinuto je Državno ravnateljstvo za ponovu, a njegovi poslovi preneseni su drugim ustanovama. Podržavljena imovina prešla je u nadležnost Ureda za podržavljeni imetak Državne riznice NDH, tj. Odjela za državnu imovinu, navjere i dugove.

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Sastav zaplijenjene zbirke

Ukupno je u zbirci 1800 predmeta, od kojih je 1796 primjeraka antičkoga novca. Čak 1726 primjeraka klasificira se kao rimski carski novac, uz 12 rimskih republikanskih i 56 rimskih provincijalnih kovanica; ukupno je 1794 primjerka rimskoga novca.S jedne strane sastav zbirke odražava trendove u optjecaju novca uzrokovane onovremenom ekonomsko-političkom situacijom – uz nezaobilazni element selekcije od strane nalaznika, preprodavača i samoga sakupljača – ali jasno pokazuje i sklonost ka (čak i u okviru ustaškog zakonodavstva) ilegalnoj pljački od strane državnih konfiskatora te odgovornih za daljnje postupanje s oduzetom imovinom.

Sastav zaplijenjene zbirke po stoljećima

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Izrazita dominacija novca trećega i, osobito, četvrtoga stoljeća, uzrokovana je nizom činjenica, od kojih je najvažnija inflacija koja je Rimsko Carstvo pogodila već tijekom zadnje četvrtine 2. st., a koja je vrhunac doživjela u razdoblju tzv. Vojničkih careva između 235. i 284. god. U tom razdoblju udio srebra u dominantnoj nominali, antoninijanu, pao je na gotovo zanemarivu razinu (manje od 2% pri kraju vladavine Klaudija II), paralelno sa smanjenjem težine same nominale (malo iznad 2,5 g tijekom vladavine Klaudija II), usprkos nastojanjima pojedinih careva da zaustave proces pada vrijednosti novca. Nakon određene stabilizacije za vrijeme Aurelijana te osobito Dioklecijana (Velika reforma), uslijedio je ponovni niz uspona (manje) i padova (više), koji su potrajali sve do kraha monetarne ekonomije u zapadnom dijelu Carstva.Drugi značajan razlog za izrazitu dominaciju novca trećega i, osobito, četvrtoga stoljeća, leži u nedvojbenoj „selekciji“ koju su proveli ustaški konfiskatori. Naime, za pretpostaviti je da je u ovako složenoj i sveobuhvatnoj zbirci bilo i rimskih zlatnika te bolje sačuvanih srebrnih kovanica, no one bi svakako postale plijen konfiskatora u trenutku oduzimanja imovine ili daljnjeg postupanja koje je prethodilo konačnom deponiranju zbirke u „Ponovu“.

Portreti "Vojničkih" careva na kovanicama iz zaplijenjene zbirke

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

"Ustaški logor Požega"

U raspoloživoj dokumentaciji, nastaloj unutar okvira ustaškog režima, navodi se da je vlasnik zaplijenjene zbirke nepoznat. Istovremeno, navodi se i da je zbirka u Ured za podržavljeni imetak Ministarstva državne riznice NDH („Ponovu“) pristigla iz „Ustaškog logora Požega“. Za pretpostaviti je da je zbirka i zaplijenjena upravo u toj ustanovi. No, termin „Ustaški logor Požega“ može označavati Sabirni iseljenički i useljenički logor Slavonska Požega ili Ustaški logor Požega.. Riječ je o dvije sasvim različite ustanove, iako sličnih naziva – prva je služila kao tranzitni logor za Slovence useljene iz Trećeg Reicha u NDH te za Srbe koje se iseljavalo iz NDH na prostor njemačke okupacione uprave u Srbiji, a druga je teritorijalna upravna jedinica Ustaškog pokreta na razini kotara, koja je bila jedan od ključnih kotačića u mehanizmu provođenja terora na lokalnoj razini.

Naselja iz kojih su stizali zatočenici u Iseljenički i useljenički logor Požega. Sivom crtom označena je južna granica Panonija na teritoriju NDH

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Iseljeničko-useljenički logor Slavonska Požega

Organizirano prisilno iseljavanje srpskoga stanovništva vršilo se i kroz iseljeničko-useljeničke logore. Pod Ravnateljstvom za ponovu bili su upravo sabirni, tj. iseljeničko-useljenički logori u koje su se dovodili Srbi koje se planiralo iseliti iz NDH te Slovenci koje se planiralo useliti: Caprag kod Siska, Požega i Bjelovar. Konkretnije, ti su logori osnovani u sklopu dogovora ustaškog režima i Trećega Reicha, prema kojem se imalo u NDH useliti nekih četvrt milijuna Slovenaca, a iz nje iseliti otprilike isti broj Srba. Ravnateljstvo je također bilo zaduženo za preuzimanje imovine iseljenih osoba, u pravilu srpske etničke pripadnosti, što je rezultiralo konačnim deponiranjem konfiscirane numizmatičke zbirke u prostorijama „Ponove“ (prije njezine dodjele odgovorajućoj ustanovi u kulturi). Zapovjednik iseljeničko-useljeničkog logora Požega bio je Ivan Stier (s zamjenikom Emilom Klaićem), a sam logor osnovan je 9. srpnja, iako je prve logoraše primio već 1. srpnja, dok je zatvoren 20/22. listopada te konačno 18. studenoga.

Rukovanje Ante Pavelića i Adolfa Hitlera, fotografija iz US Holocaust Memorial Museum

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Postupak hapšenja i interniranja etničkih Srba kojima je bila namijenjena deportacija bio je brz, bezočan i relativno efikasan. Prilikom hapšenja zbog otpremljivanja u logore, popisivana je i pokretna i nepokretna imovina uhapšenika. Istovremeno, uhapšenicima je bilo dozvoljeno ponijeti u logor svoju najvrijedniju pokretnu imovinu. Plan je bio tu imovinu uhapšenima oduzeti prilikom dolaska u logore.Uistinu, prilikom dovođenja u logor zatvorenici su pregledavani te im je „privremeno“ oduziman „višak“ imovine, koji je morao biti popisan, iako su pljačke prilikom dovođenja u logor bile uobičajene, gotovo redovite. Dapače, uhićenici su često bili opljačkani već prilikom hapšenja.

Deportacija srpskih civila za Iseljeničko-useljenički logor Požega, Slavonski Brod (A. Budaj, Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice, D-graf, 2007, str. 357)

Prilikom ulaska u logor popisivan je novac i vrijedni predmeti koje su zatvorenici imali. Za logor Požega sačuvani su Zapisnici o preuzeću vrijednih predmeta iz razdoblja od 14. srpnja do 19. listopada, dakle gotovo za čitavo vrijeme postojanja logora. Niti u jednom sačuvanom zapisniku ne spominje se numizmatička zbirka, što može značiti da je njezin vlasnik u logor doveden prije 14. srpnja ili poslije 19. listopada, ili da je upravo zapisnik s numizmatičkom zbirkom zagubljen ili namjerno izdvojen, ili da je vlasnik zaveden, ali nije navedena sama zbirka.

Ivan Stier, zapovjednik Iseljeničko-useljeničkog logora Požega (fotografija iz arhiva Maxportala)

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Ustaški logor Požega

Manje je vjerojatna mogućnost da je konfiscirana zbirka u „Ponovu“ pristigla iz Ustaškoga logora Požega, dakle ispostave Ustaškoga pokreta na razini kotara.Dvije ključne osobe u požeškom ustaškom upravnom aparatu i otimačini židovske imovine bili su logornik Kišpatić te zapovjednik policije Ašner. Ustaški logor i Gradsko redarstvo koristili su svoju neograničenu moć i redovito su pozivali lokalne imućnije Židove te su od njih otimali novac i dragocjenosti. Nakon provedene otimačine došlo je do burnog sukoba između ustaških glavešina, napose logornika Kišpatića i zapovjednika ustaške gradske policije Ašnera. Kako su Židovi pljačkani u prostorijama Ustaškog logora, Kišpatić i njegovi suradnici dokopali su se dragocjenosti koje su oteli požeškim Židovima. To se nikako nije svidjelo Ašneru, koji se pokušao osvetiti Kišpatiću kroz makinacije hapšenjima i montiranim procesima, poznatima kao „Požeška zlatna afera“. Nakon istrage Ustaške nadzorne službe obojica su smijenjeni i optuženi za nezakonitu otimačinu židovske imovine.

Milivoj Ašner, upravitelj Predstojništva gradskog redarstva u Požegi (fotografija iz M. Bijelić, Sabirni ustaški logor u Slavonskoj Požegi 1941. godine, Muzej žrtava genocida, 2008, str. 59.

Krešimir Kišpatić, logornik Ustaškog logora Požega (fotografija iz M. Bijelić, Sabirni ustaški logor u Slavonskoj Požegi 1941. godine, Muzej žrtava genocida, 2008, str. 58.

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Odakle je, dakle, potekla numizmatička zbirka koja je u AMZ stigla 1944. godine?

Kao prvu, manje vjerojatnu opciju, moguće je navesti pretpostavku da je konfiscirana zbirka u „Ponovu“ pristigla iz Ustaškoga logora Požega, dakle ispostave Ustaškoga pokreta na razini kotara. Moguće je da je zbirka zaplijenjena u toj lokalnoj ispostavi Ustaškoga pokreta te da je iz te ustanove poslana u „Ponovu“. Vlasnik zbirke u tom slučaju mogao je biti lokalni kolekcionar židovske etničke pripadnosti i/ili vjeroispovjesti. Vjerojatnija mogućnost temelji se na relativno pouzdano utvrđenoj činjenici da je ustanova, koja se u dokumentaciji spominje kao najuže povezana uz samu konfiskaciju, zapravo Iseljenički i useljenički logor Požega. Riječ je o sabirnom logoru koji je osnovan u sklopu dogovora ustaških vlasti s Trećim Reichom o izmjeni stanovništva. U požeški logor su od početka srpnja pa sve do kraja listopada dovođeni Srbi s područja koje obuhvaća cijelu Slavoniju i Srijem, manji dio sjeverozapadne Hrvatske te gotovo čitavu sjevernu i dio istočne i središnje Bosne. Iako su tijekom primanja u logor prilično detaljno bilježeni podaci o oduzetoj vrijednijoj pokretnoj imovini – koju su, u teoriji, uhapšenici mogli sa sobom ponijeti – oduzimanje numizmatičke zbirke nije zabilježeno. No, kako je već u svibnju 1942. zbirka nedvojbeno bila u Zagrebu, tj. u prostorijama „Ponove“, ona je morala biti oduzeta upravo u samom logoru, odakle je u međuvremenu poslana u „Ponovu“.

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Izložbu Aliena pecunia. Zbirka antičkog novca zaplijenjena u Ustaškom logoru Požega prati i istoimena dvojezična monografija, koja izlazi kao treći svezak u serijskoj publikaciji Opera varia Musei archaeologici Zagrabiensis.

U toj monografiji proces i okolnosti konfiskacije opisani su temeljitije, a donosi se i kompletan katalog zbirke, koji uključuje i fotografije svih predmeta. Također, izvršena je i detaljna numizmatička analiza zbirke, kojom se pokušalo utvrditi njezino teritorijalno porijeklo.

ALIENA PECUNIA ZBIRKA ANTIČKOG NOVCA ZAPLIJENJENA U USTAŠKOM LOGORU POŽEGA

Vremenska crta kreirana uz pomoć platforme VisMe