Antun Gustav Matoš, Cvijet s raskršća
Prvo izdanje u sarajevskoj Nadi 1902. godine.
Ljubo Babić, Oblaci
Opiši trima riječima novelu Cvijet s raskršća.
https://www.menti.com/kwng8e39ev
"Umoran stignem u južni francuski gradić N."
NEPOUZDANI PRIPOVJEDAČ
Pripovjedač u prvom licu nastupa in medias res, objavljuje se čitateljima već prvom rečenicom čime se, prema Frangešu, ostvaruje „ispovjedna prisnost”.
LOKALIZACIJA
PROSTOR
Mjesto u blizini nepoznatoga francuskog gradića N. ujedno je arkadijsko mjesto
uživanja, ali i užasno mjesto na što čitatelja upućuje lik Gorgone. Slika pejzaža upućuje na fantazmagoriju, snoviđenje.
Slava Raškaj, Livada pored šume
VRIJEME
Vrijeme pripovijedanja započinje prezentom, no Matoš se poigrava i s prošlim vremenskim oblicima (aorist, imperfekt, perfekt). "Bijaše očevidno da je moje odmorište ostatak lovačkog puta i da se mjesto ljetnikovca i modernog vrta ovdje još nedavno gizdao lovački zamak.", Budući da nema odmaka niti vremenske
distance između pripovjedača i onoga o čemu pripovijeda, pripovjedač je
krajnje nepouzdan, istovremeno to osnažuje dojam iskrenosti pa mu čitatelj vjeruje.
Vlaho Bukovac, Sanak
"Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni koralji. Nebo šušti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bučnoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od požude, kroz Jareće drhtavo, požudno blejanje."
FABULARNI TIJEK
Solus stiže u francuski gradić N.
Arkadijska, dionizijska slika prirode.
Usnuo je.
Budi ga slijepa Izabela, djevojka nalik snoviđenju.
FABULARNI TIJEK
Ljubav Izabele i Solusa
Raskršće - Solus odbacuje mogućnost izbora i vodi se sudbinom.
Izabelu odvodi otac i njegove sluge. Solus događaj odbacuje kao bunovnu i trivijalnu slučajnost.„Gospođica je nabasala slučajno,
pošto spavah, i ja je nagovarah da se vrati u kuću”
...pođoh u zelenu šumu, u planinu pogruženu u crnu tišinu. Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospođa.
"Probudim se. Nema sumnje, neko mi nad glavom. Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da modeluju. Pritvorim oči. Nema sumnje, ja više ne spavam, jer eno sunce tek za koplje nad goricom, vrelo žubori, paprad šušti, a vjetar mi briše znoj sa čela. Prsti, mekani i mirišljavi, digoše se sa mojih usta. Sklopim oči. Uzaman! To nije, nije san!"
SAN ILI JAVA?
Događaj se odigrava poslije buđenja glavnog lika i donosi tipično matoševsko miješanje sna i stvarnosti. Miješaju se elementi realnoga
i irealnoga udruženi s literarnim asocijacijama podrijetlom iz pastoralnoga diskursa, snažnog simboličkog potencijala.
Slava Raškaj, Lopoči
SIMBOLIZAM
Jezik je simbolističkoga pjesništva sugestivan i teško razumljiv, s posebnim naglaskom na zvučnosti i simbolici, na štetu izravne denotacije i opisnosti. Simbolizam je obilježen kultom ljepote i slijedi načelo umjetnosti radi umjetnosti.
SAN
SOLUS
RASKRŠĆE
Identitet lika gradi se u odnosu na raskršće koje je mjesto izbora, odluke, mogućnosti promjene sudbine. Solus mora birati između ostanka i toga da povede Izabelu sa sobom. On izabire treće - jednako lijepu i i jednako slijepu Avantiru. Solus iskazuje nevoljkost za promjenu, odluku. Pristaje na trajnu privremenost, život od jednog do drugog raskrižja. "ljubi ono što ne želi i želi
ono što ne ljubi".
Freudova psihoanaliza utječe na modernu. Temeljna Freudova teza je da san ima značenje i da se priča sna može
zamijeniti nekom drugom pričom koja je u značenjskoj korelaciji sa snom. Upravo susret Solusa i Izabele, koji je na granici sna i jave, čitatelju ostavljaju brojne mogućnosti interpretacije onoga što se doista dogodilo, stvarno ili nestvarno.
Solus svojim imenom najavljuje okret prema samome sebi. Njegova je sudbina samotnog lutanja svijetom determinirana imenom. Značenje njegova imena je jedini, sam, usamljen. Njegovo ime odgovara na pitanje: Tko sam ja? Kakav sam ja? "Znate li basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk, mršavi, slobodni vuk."
UTJECAJI BAUDLEAIROVE ESTETIKE RUŽNOĆE I EDGARA ALLANA POEA
Bizarni motivi:
- Gorgona
- Muha dosadno slijeće na Solusov nos dok se Izabela nadvila nad njegovim licem.
- Solus cjeliva Izabelinu „bijelu cipelicu” i „svilenu, modru čarapu”, dok mu pas liže glavu „tankim jezikom".
- Izabelin otac spominje vampira Vachera i Jacka Trbosjeka o kojima je čitao u dnevnom tisku
Peter Paul Rubens, Medusa - Gorgona
" Ovako ne razbirah ništa i pitah se koje čedo Van Dycka ili Greuzea dođe pred grozničavu moju fantaziju iz starog gospodskog okvira. Je l' to koji slijepi prerušeni mramor iz talijanskih trijemova? Dođe li duša kakog sjetnog noturna da me očara na sramotu ironijskog dana? Sa kojeg gotskog prozora, sa koje duge siđe ta djevičanska bajka sklopljenih očiju? Koje vilinsko vreteno mi prede po bijelom danu ovu opojnu sliku tkanjem od snova i od sjetne čežnje? Je li to oživio akord Beethovenovog uzdaha nad arpeggiom Mondschein-Sonate?"
SINESTEZIJA
- (starogrčki syn (ujedinjene) + aesthesis (osjeti); ujedinjenje osjeta)U književnosti sinestezija predstavlja stilsku figuru povezivanja slika koje ne potječu od istoga osjetila (npr. meko plavetnilo).
A. G. MatošCvijet s raskršća (ulomak)
Charles BaudelaireSuglasja
Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da modeluju. Pritvorim oči. Nema sumnje, ja više ne spavam, jer eno sunce tek za koplje nad goricom, vrelo žubori, paprad šušti, a vjetar mi briše znoj sa čela. Prsti, mekani i mirišljavi, digoše se sa mojih usta. Sklopim oči. Uzaman! To nije, nije san! Za glavom mi neko diše tako voljko i spokojno kao da spava, i sav strepim da bi me pogled mogao lišiti nježne tlapnje.
Sva priroda hram je, gdje stupovi živi
Nejasne nam umu riječi zborit vole, Put čovjeka vodi kroz same simbole,
Što motre ga prisno, a duh im se divi. Kao što dugi, daleki odzvuci U sklad dubok, taman spajaju i spoje, Sklad prostran ko noć i ko svjetlost što je Slivaju se boje, mirisi i zvuci. Mirisi su jedni ko put dječja svježi, Ko polja zeleni, slatki ko oboe, A drugi pak bujni, razbludni i teži,, Po širenju slični svem, što beskrajno je:
Tamjan, mošus, ambra opojstvom se jave,
Ushite nam duha i ćutila slave.
ZANIMLJIVOST
Flanerizam - fr. flâneur - onaj koji besciljno luta, tumaralo, lutalica
"Ja sam putnik. Putujem pješke oko svijeta. Što je lijepo, uhvatim fotografskim aparatom. To je jedini zanat koji znam. ...Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova. Zato bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao soko. Ovo je teško, ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima, sa lašcima, bilo bi mi još gorče."
Flanerizam je impresionistički termin koji Matoš uvodi u hrvatsku književnost. Flanerija je u užem smislu tipično urbana praksa koja podrazumijeva šetnju osobe koja dokono tumara
gradom. Solus putuje u želji da
„uhvati” nešto lijepo fotografskim aparatom, trenutak, djelić svijeta, ne i punu sliku, to je jedino što fotoaparat može uhvatiti. U njegovu se liku očituju utjecaji romantičarske ideje eskapizma, „nesretnog lutalice” u bijegu od zbilje i ropskog življenja u gradovima:
RASKRŠĆE KAO ZAVRŠETAK
Solus se budi u krilu Izabele. Nepredviđeni događaj pred njega je postavio izbore. 1. Ostati s Izabelom i služiti joj umjesto njezine dosadašnje paziteljice/čitateljice. 2. Povesti Izabelu sa sobom. 3. Nastaviti lutati sam u pratnji
Avantire.
Solus izabire trajno putovanje, lutanje, od jednog do drugog raskrižja, bez konačnog odredišta. Njegov je život rezultat avanture, sudbine, slučajnosti pa ne čudi što upravu nju bira na samome kraju. I do susreta s Izabelom je došlo tek zahvaljujući slučajnosti sudbine. Solus negira međusobnu povezanost i slijed događaja kao i vrijeme što priči daje dojam impresije, zagonetnosti i fantazije. Forma: nije riječ o pripovjedačkom djelu u užem smislu, nego o priči kojom dominira ideja, a kojoj je fabula tek vanjski omotač ukoviren, na početku i kraju, zlokobnom slikom Gorgone, čudovišnog mitološkog bića koje ljude pretvara u kamen.
Bela Čikoš Sesija, Pieta
CITATI
- Jer su ljudi robovi, jer je svijet mučilište gdje je čovjek čovjeku tamničar i mučitelj torturom zakona i običaja, naslijeđa drevnih grijehova.
- Bijaše lijepa, slijepa kao sreća, kao sudbina. Crno mi ogranulo sunce!
- Ne žalite, ne tugujte za očima, lijepa Izabelo. Čovjek vidi da ne vidi, i žali što je vidio. Kada hoću da gledam, zatvaram oči kao vi i gledam u tminu, u sebe..
- Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova. Zato bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao soko. Ovo je teško, ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima, sa lašcima, bilo bi mi još gorče.
BIBLIOGRAFIJA uz čitanku Čubrić. M, Gligorić, I. M., Medić, I. Sredarević, K. (2019.) Hrvatski jezik i književnost 2, integrirani udžbenik hrvatskoga jezika za drugi razred gimnazije. Zagreb: Školska knjiga
Flaker, A, Pranjić, K. (1970). Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb: Mladost, Liber.
01
02
Pšihistal, R. (2014). Alegorijom do konfiguracije sebstva. Poznańskie Studia Slawistyczne. 7 (2014); 185-196
03
Matoš, A. G. (1981). Jesenje veče i druge pjesme. Sarajevo: Veselin Masleša
Rosandić, D. Šicel. M. (1986). Književnost, scenska i filmska umjetnost 2, čitanka s pregledom književnosti. Zagreb: Školska knjiga
04
BIBLIOGRAFIJA
05
Gamulin, G. (1995). Hrvatsko slikarsto na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće . Zagreb: Naprijed.
06
Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://www.enciklopedija.hr/ Pristupljeno 20. 04. 2020.
Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Dom Marina Držića u Dubrovniku. https://leksikon.muzej-marindrzic.eu/zivotopis/ Pristupljeno 20. 04. 2020.
07
08
Wikiizvor. https://hr.wikisource.org/wiki/Cvijet_sa_raskr%C5%A1%C4%87a. Pristupljeno 20. 04. 2020.
Hvala na pozornosti!
Helena de Karina
Antun Gustav Matoš, Cvijet s raskršća
Helena de Karina
Created on April 26, 2020
Start designing with a free template
Discover more than 1500 professional designs like these:
Explore all templates
Transcript
Antun Gustav Matoš, Cvijet s raskršća
Prvo izdanje u sarajevskoj Nadi 1902. godine.
Ljubo Babić, Oblaci
Opiši trima riječima novelu Cvijet s raskršća.
https://www.menti.com/kwng8e39ev
"Umoran stignem u južni francuski gradić N."
NEPOUZDANI PRIPOVJEDAČ
Pripovjedač u prvom licu nastupa in medias res, objavljuje se čitateljima već prvom rečenicom čime se, prema Frangešu, ostvaruje „ispovjedna prisnost”.
LOKALIZACIJA
PROSTOR
Mjesto u blizini nepoznatoga francuskog gradića N. ujedno je arkadijsko mjesto uživanja, ali i užasno mjesto na što čitatelja upućuje lik Gorgone. Slika pejzaža upućuje na fantazmagoriju, snoviđenje.
Slava Raškaj, Livada pored šume
VRIJEME
Vrijeme pripovijedanja započinje prezentom, no Matoš se poigrava i s prošlim vremenskim oblicima (aorist, imperfekt, perfekt). "Bijaše očevidno da je moje odmorište ostatak lovačkog puta i da se mjesto ljetnikovca i modernog vrta ovdje još nedavno gizdao lovački zamak.", Budući da nema odmaka niti vremenske distance između pripovjedača i onoga o čemu pripovijeda, pripovjedač je krajnje nepouzdan, istovremeno to osnažuje dojam iskrenosti pa mu čitatelj vjeruje.
Vlaho Bukovac, Sanak
"Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni koralji. Nebo šušti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bučnoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od požude, kroz Jareće drhtavo, požudno blejanje."
FABULARNI TIJEK
Solus stiže u francuski gradić N.
Arkadijska, dionizijska slika prirode.
Usnuo je.
Budi ga slijepa Izabela, djevojka nalik snoviđenju.
FABULARNI TIJEK
Ljubav Izabele i Solusa
Raskršće - Solus odbacuje mogućnost izbora i vodi se sudbinom.
Izabelu odvodi otac i njegove sluge. Solus događaj odbacuje kao bunovnu i trivijalnu slučajnost.„Gospođica je nabasala slučajno, pošto spavah, i ja je nagovarah da se vrati u kuću”
...pođoh u zelenu šumu, u planinu pogruženu u crnu tišinu. Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospođa.
"Probudim se. Nema sumnje, neko mi nad glavom. Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da modeluju. Pritvorim oči. Nema sumnje, ja više ne spavam, jer eno sunce tek za koplje nad goricom, vrelo žubori, paprad šušti, a vjetar mi briše znoj sa čela. Prsti, mekani i mirišljavi, digoše se sa mojih usta. Sklopim oči. Uzaman! To nije, nije san!"
SAN ILI JAVA?
Događaj se odigrava poslije buđenja glavnog lika i donosi tipično matoševsko miješanje sna i stvarnosti. Miješaju se elementi realnoga i irealnoga udruženi s literarnim asocijacijama podrijetlom iz pastoralnoga diskursa, snažnog simboličkog potencijala.
Slava Raškaj, Lopoči
SIMBOLIZAM
Jezik je simbolističkoga pjesništva sugestivan i teško razumljiv, s posebnim naglaskom na zvučnosti i simbolici, na štetu izravne denotacije i opisnosti. Simbolizam je obilježen kultom ljepote i slijedi načelo umjetnosti radi umjetnosti.
SAN
SOLUS
RASKRŠĆE
Identitet lika gradi se u odnosu na raskršće koje je mjesto izbora, odluke, mogućnosti promjene sudbine. Solus mora birati između ostanka i toga da povede Izabelu sa sobom. On izabire treće - jednako lijepu i i jednako slijepu Avantiru. Solus iskazuje nevoljkost za promjenu, odluku. Pristaje na trajnu privremenost, život od jednog do drugog raskrižja. "ljubi ono što ne želi i želi ono što ne ljubi".
Freudova psihoanaliza utječe na modernu. Temeljna Freudova teza je da san ima značenje i da se priča sna može zamijeniti nekom drugom pričom koja je u značenjskoj korelaciji sa snom. Upravo susret Solusa i Izabele, koji je na granici sna i jave, čitatelju ostavljaju brojne mogućnosti interpretacije onoga što se doista dogodilo, stvarno ili nestvarno.
Solus svojim imenom najavljuje okret prema samome sebi. Njegova je sudbina samotnog lutanja svijetom determinirana imenom. Značenje njegova imena je jedini, sam, usamljen. Njegovo ime odgovara na pitanje: Tko sam ja? Kakav sam ja? "Znate li basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk, mršavi, slobodni vuk."
UTJECAJI BAUDLEAIROVE ESTETIKE RUŽNOĆE I EDGARA ALLANA POEA
Bizarni motivi:
Peter Paul Rubens, Medusa - Gorgona
" Ovako ne razbirah ništa i pitah se koje čedo Van Dycka ili Greuzea dođe pred grozničavu moju fantaziju iz starog gospodskog okvira. Je l' to koji slijepi prerušeni mramor iz talijanskih trijemova? Dođe li duša kakog sjetnog noturna da me očara na sramotu ironijskog dana? Sa kojeg gotskog prozora, sa koje duge siđe ta djevičanska bajka sklopljenih očiju? Koje vilinsko vreteno mi prede po bijelom danu ovu opojnu sliku tkanjem od snova i od sjetne čežnje? Je li to oživio akord Beethovenovog uzdaha nad arpeggiom Mondschein-Sonate?"
SINESTEZIJA
- (starogrčki syn (ujedinjene) + aesthesis (osjeti); ujedinjenje osjeta)U književnosti sinestezija predstavlja stilsku figuru povezivanja slika koje ne potječu od istoga osjetila (npr. meko plavetnilo).
A. G. MatošCvijet s raskršća (ulomak)
Charles BaudelaireSuglasja
Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da modeluju. Pritvorim oči. Nema sumnje, ja više ne spavam, jer eno sunce tek za koplje nad goricom, vrelo žubori, paprad šušti, a vjetar mi briše znoj sa čela. Prsti, mekani i mirišljavi, digoše se sa mojih usta. Sklopim oči. Uzaman! To nije, nije san! Za glavom mi neko diše tako voljko i spokojno kao da spava, i sav strepim da bi me pogled mogao lišiti nježne tlapnje.
Sva priroda hram je, gdje stupovi živi Nejasne nam umu riječi zborit vole, Put čovjeka vodi kroz same simbole, Što motre ga prisno, a duh im se divi. Kao što dugi, daleki odzvuci U sklad dubok, taman spajaju i spoje, Sklad prostran ko noć i ko svjetlost što je Slivaju se boje, mirisi i zvuci. Mirisi su jedni ko put dječja svježi, Ko polja zeleni, slatki ko oboe, A drugi pak bujni, razbludni i teži,, Po širenju slični svem, što beskrajno je: Tamjan, mošus, ambra opojstvom se jave, Ushite nam duha i ćutila slave.
ZANIMLJIVOST
Flanerizam - fr. flâneur - onaj koji besciljno luta, tumaralo, lutalica
"Ja sam putnik. Putujem pješke oko svijeta. Što je lijepo, uhvatim fotografskim aparatom. To je jedini zanat koji znam. ...Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova. Zato bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao soko. Ovo je teško, ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima, sa lašcima, bilo bi mi još gorče."
Flanerizam je impresionistički termin koji Matoš uvodi u hrvatsku književnost. Flanerija je u užem smislu tipično urbana praksa koja podrazumijeva šetnju osobe koja dokono tumara gradom. Solus putuje u želji da „uhvati” nešto lijepo fotografskim aparatom, trenutak, djelić svijeta, ne i punu sliku, to je jedino što fotoaparat može uhvatiti. U njegovu se liku očituju utjecaji romantičarske ideje eskapizma, „nesretnog lutalice” u bijegu od zbilje i ropskog življenja u gradovima:
RASKRŠĆE KAO ZAVRŠETAK
Solus se budi u krilu Izabele. Nepredviđeni događaj pred njega je postavio izbore. 1. Ostati s Izabelom i služiti joj umjesto njezine dosadašnje paziteljice/čitateljice. 2. Povesti Izabelu sa sobom. 3. Nastaviti lutati sam u pratnji Avantire.
Solus izabire trajno putovanje, lutanje, od jednog do drugog raskrižja, bez konačnog odredišta. Njegov je život rezultat avanture, sudbine, slučajnosti pa ne čudi što upravu nju bira na samome kraju. I do susreta s Izabelom je došlo tek zahvaljujući slučajnosti sudbine. Solus negira međusobnu povezanost i slijed događaja kao i vrijeme što priči daje dojam impresije, zagonetnosti i fantazije. Forma: nije riječ o pripovjedačkom djelu u užem smislu, nego o priči kojom dominira ideja, a kojoj je fabula tek vanjski omotač ukoviren, na početku i kraju, zlokobnom slikom Gorgone, čudovišnog mitološkog bića koje ljude pretvara u kamen.
Bela Čikoš Sesija, Pieta
CITATI
BIBLIOGRAFIJA uz čitanku Čubrić. M, Gligorić, I. M., Medić, I. Sredarević, K. (2019.) Hrvatski jezik i književnost 2, integrirani udžbenik hrvatskoga jezika za drugi razred gimnazije. Zagreb: Školska knjiga
Flaker, A, Pranjić, K. (1970). Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb: Mladost, Liber.
01
02
Pšihistal, R. (2014). Alegorijom do konfiguracije sebstva. Poznańskie Studia Slawistyczne. 7 (2014); 185-196
03
Matoš, A. G. (1981). Jesenje veče i druge pjesme. Sarajevo: Veselin Masleša
Rosandić, D. Šicel. M. (1986). Književnost, scenska i filmska umjetnost 2, čitanka s pregledom književnosti. Zagreb: Školska knjiga
04
BIBLIOGRAFIJA
05
Gamulin, G. (1995). Hrvatsko slikarsto na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće . Zagreb: Naprijed.
06
Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://www.enciklopedija.hr/ Pristupljeno 20. 04. 2020.
Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Dom Marina Držića u Dubrovniku. https://leksikon.muzej-marindrzic.eu/zivotopis/ Pristupljeno 20. 04. 2020.
07
08
Wikiizvor. https://hr.wikisource.org/wiki/Cvijet_sa_raskr%C5%A1%C4%87a. Pristupljeno 20. 04. 2020.
Hvala na pozornosti!
Helena de Karina