HRT3, Heljda, B.P.

HELJDA

Hans Christian Andersen

Are you ready to do awesome things?

Po svim poljima naokolo raslo žito: raž, ječam i zob – jest, ona divna zob što joj se klas, kad okrupni i dozri, čini kao mnoštvo sitnih, žutih kanarinaca na grani. ​ ​Usjevi izvrsno napredovali, pa što su bivali teži, to se u svojoj smjernosti dublje zemlji svijali. Bilo ondje i polje s heljdom, i to sasvim uza staru vrbu. Heljda se zemlji nije prigibala kao drugi usjevi, nego je oholo dizala glavu i ukočeno stršila.

– Bogata sam kao i klasje - govorila za sebe heljda – a po vrhu sam i ljepša; cvjetići mi krasni poput jabuke u cvatu, milina ih pogledati.​ – Znaš li išta ljepše od mene, stara vrbo! Vrba se samo njihala, bijaše to kao da kazuje: – Da, zbilja znam! ​ A heljda se nadula, pucala od oholosti i rekla: – Dosadno drvo, već je tako staro da mu trava raste u trbuhu!

1.

2.

1.

Are you ready to do awesome things?

Krila mu sežu od oblaka pa sve do zemlje; može te presjeći posred srijede prije nego što ga stigneš zamoliti da ti se smiluje. – Ne priginjem se ja! – heljda će svoju.​ ​ – Sklopi cvjetove! Spusti lišće! – opominjala stara vrba. – Ne gledaj gore u munju kad oblake para! Ni ljudi to ne čine, jer se kroz munju može u nebo zagledati, a od toga grijeha i ljudi mogu oslijepiti.

Strašno se nevrijeme oborilo. Sve poljsko cvijeće sklopilo latice ili priklonilo glavice dok se oluja razmahivala nad njim. Samo heljda dizala glavu u pustoj oholosti. ​ – Prigni glavu kao i mi! – govorilo joj cvijeće. – Nije mi potrebno! – odgovarala heljda. ​ – Prigni glavu kao i mi! – dovikivali joj usjevi.​ – Sad će doletjeti anđeo oluje!

4.

3.

Are you ready to do awesome things?

–Zašto li plače? – mislili vrapci pa je upitaše: –Zašto plačeš, stara vrbo? Ta sve je divno naokolo, sve kao blagoslovljeno! Gledaj kako sunce sja! Gledaj kako se oblaci nebom nagone! Ne osjećaš li miris cvijeća i grmlja? Ta zašto plačeš, stara vrbo? ​ A vrba im na to pripovjedi o heljdinoj oholosti i obijesti i o kazni koja nikad ne izostane. Iz bajke ,,Heljda'', H.Ch. Andersena

– Neznatniji? – dočeka heljda. – Baš ću, evo, zagledati u nebo! Pa kako reče, tako i učini u svojoj obijesti i oholosti. ​ A tako je sijevalo, ukrstile munje, bijaše kao da je sav svijet u plamenu. Kad je nevrijeme utolilo, cvijeće i usjevi stajali u tihu, čistu zraku, osvježeni kišom, a heljda bila crna kao ugljen, jer ju je munja ošinula i opalila: bijaše samo mrtav, beskoristan korov u polju. Stara vrba njihala granjem na vjetru, krupne kapi padale sa zelenog lišća, bijaše baš kao da drvo plače.

6.

5.

Are you ready to do awesome things?

8.

7.

Are you ready to do awesome things?